9. META
Preuzeto sa http://www.robertpattinsonsrb.com
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Alice me ujutro odvezla kući, u skladu s dogovorom o navodnom pidžama-partiju. Neće proći dugo prije nego što se pojavi Edward, na službenom povratku s “planinarenja”.
Sva ta varanja polako su me iscrpljivala. Ovaj dio ljudskog života nimalo mi neće nedostajati.
Charlie je virnuo kroz prednji prozor kad je čuo kako sam zalupila vratima auta. Mahnuo je Alice, a onda mi je otišao otvoriti vrata.
“Jesi li se lijepo provela?”, upitao me Charlie.
“Jasno, bilo je super. Vrlo... djevojački.”
Unijela sam svoje stvari, bacila ih sve u dno stubišta i odlutala u kuhinju da nešto pregrizem.
“Imaš poruku”, doviknuo mi je Charlie.
Na radnoj plohi stajao je blok za telefonske poruke, upadljivo oslonjen o lonac.
Zvao te Jacob, napisao je Charlie.
Kaže da nije ozbiljno mislio i da mu je žao. Htio bi da ga nazoveš. Budi čovjek, pa mu pruži priliku. Zvučao je uzrujano.
Složila sam grimasu. Charlie nije inače imao običaj unositi komentare u poruke upućene meni.
Jacob se slobodno mogao i dalje uzrujavati. Nisam htjela razgovarati s njim. Koliko znam, s one strane baš nemaju običaj dopuštati pozive. Ako bi više volio da sam mrtva, bolje neka se navikne na tišinu.
Izgubila sam tek. Okrenula sam se na peti i otišla pospremiti stvari.
“Nećeš nazvati Jacoba?”, upitao me Charlie. Oslonjen na zid u boravku, gledao me kako uzimam torbu.
“Ne.”
Krenula sam na kat.
“To baš nije lijepo ponašanje, Bella”, rekao je. “Praštanje je božanska vrlina.”
“Gledaj svoja posla”, promrsila sam u bradu, tako tiho da me nije mogao čuti.
Znala sam da se rublje gomila, pa sam odložila pastu za zube, bacila prljavu odjeću u košaru i otišla skinuti posteljinu s Charliejevog kreveta. Bacila sam je na hrpu u vrhu stubišta i otišla po svoju.
Zastala sam kraj kreveta i nakrivila glavu.
Gdje mi je jastuk? Okrenula sam se, pregledavajući sobu. Nema jastuka. Opazila sam da mi je soba neobično uredna. Nije li mi debela siva majica visila sa stupića u dnu kreveta? A kladila bih se da je iza stolice za ljuljanje bio par prljavih čarapa, kao i crvena bluza koju sam probala prekjučer ujutro i zaključila da je odviše elegantna za školu, pa sam je prebacila preko naslona za ruke... Opet sam se okrenula. Košara za rublje nije mi bila prazna, ali ni prepuna, kao što sam očekivala.
Zar je Charlie oprao rublje? To bi bilo tako atipično. “Tata, jesi li punio mašinu za veš?”, viknula sam kroz vrata.
“Ovaj, ne”, doviknuo mi je, zvučeći kao da ga grize savjest. “Jesam li trebao?”
“Ne, mogu ja. Jesi li tražio nešto u mojoj sobi?”
“Ne. Zašto?”
“Ne mogu naći... jednu košulju...”
“Nisam ulazio.”
A onda sam se sjetila da je Alice došla ovamo po moju pidžamu. Nisam primijetila da je posudila i moj jastuk – vjerojatno zato što sam izbjegavala krevet. Izgleda da je usput i pospremila stvari. Zarumenjela sam se zbog svoje aljkavosti.
Ali ona crvena košulja nije zapravo bila prljava, pa sam je otišla izvaditi iz košare.
Očekivala sam da ću je zateći pri vrhu, ali tamo je nije bilo. Prekopala sam cijelu hrpu i svejedno je nisam našla. Znala sam da vjerojatno postajem paranoična, ali imala sam dojam da još neka stvar nedostaje, ili možda čak i više od jedne stvari. Tu više nije bilo dovoljno robe ni da se napuni mašina za veš dopola.
Strgnula sam posteljinu s kreveta i otišla do sobice za rublje, uzevši usput i Charliejevu. Mašina za veš je bila prazna. Pogledala sam i u sušilicu, napola očekujući da je zateknem punu čistog rublja, koje je Alice oprala.
Ništa. Namrštila sam se, posve smetena.
“Jesi li našla to što tražiš?”, doviknuo je Charlie.
“Nisam još.”
Vratila sam se na kat i pogledala ispod svog kreveta.
Ništa osim grudica prašine. Počela sam kopati po plakaru.
Možda sam vratila crvenu bluzu na vješalicu i zaboravila na to.
Odustala sam kad se začulo zvono na vratima. To će biti Edward.
“Vrata”, obavijestio me Charlie s kauča kad sam protrčala kraj njega.
“Ne napreži se, tata.”
Otvorila sam vrata širom, nasmiješena od uha do uha.Edwardove zlaćane oči bile su razrogačene, nosnice raširene, usne zadignute nad zube.
“Edwarde?” Glas mi je bio oštar od šoka kad sam uzgledala kakav izraz ima. “Što – ?”
Stavio mi je prst na usne. “Daj mi dvije sekunde”, prošaptao je. “Ne mrdaj.”
Ukočila sam se na pragu, a on je... nestao. Krenuo je tako brzo da ga Charlie zacijelo nije ni opazio.
Prije nego što sam se dovoljno pribrala da nabrojim do dva, vratio se. Obgrlio me oko struka i brzo odvukao prema kuhinji. Zvjerao je pogledom po prostoriji, držeći me uz svoje tijelo kao da me od nečega štiti. Bacila sam pogled prema Charlieju na kauču, ali on nas je svojski nastojao ignorirati.
“Neko je bio tu”, promrmljao mi je u uho nakon što me odvukao u dno kuhinje. Glas mu je bio napet; bilo mi ga je teško čuti od rondanja mašine za veš.
“Kunem ti se da nijedan vukodlak – ”, zaustila sam.
“Ne neko od njih”, brzo mi je upao u riječ, odmahujući glavom. “Neko od nas.”
U glasu mu se jasno čulo da pritom ne misli na člana svoje obitelji.
Osjetila sam kako mi krv nestaje iz lica.
“Victoria?”, zagrcnula sam se.
“Nije mi poznat taj miris.”
“Neko od Voltura”, pretpostavila sam.
“Vjerojatno.”
“Kada?”
“Zato mislim da su to morali biti oni – nedavno, rano jutros, dok je Charlie spavao. A ko god da je to bio, nije ga ni pipnuo, tako da je sigurno imao neki drugi cilj.”
“Tražio je mene.”
Nije mi odgovorio. Tijelo mu je bilo skamenjeno poput kipa.
“Kakvo je to tu siktanje?”, sumnjičavo je upitao Charlie, naišavši iza ugla s praznom zdjelom kokica.
Osjetila sam da sam sva pozelenjela. Vampir je bio u kući i tražio me dok je Charlie spavao. Panika me svladala, ispriječila mi se u grlu. Nisam mu mogla odgovoriti, samo sam ga užasnuto gledala.
Charliejev se izraz promijenio. Naglo se iscerio. “Ako se vas dvoje svađate... pa, ne dajte se smetati.”
Cereći se i dalje, stavio je zdjelu u sudoper i išetao iz kuhinje.
“Idemo”, rekao je Edward tihim, čvrstim glasom.
“Ali Charlie!” Strah mi je stiskao grudi, otežavajući mi disanje.
Premišljao se na trenutak, a onda mu se mobitel našao u ruci.
“Emmette”, promrmljao je. Počeo je govoriti tako brzo da nisam ništa razumjela. Bio je gotov za pola minute.
Počeo me vući prema vratima.
“Emmett i Jasper stižu”, šapnuo mi je, osjetivši da se opirem. “Pročešljat će šume. Charlie je siguran.”
Tada sam mu pustila da me odvuče, sva smetena od panike. Charlie me zlurado pogledao u prestrašene oči, a onda se odjednom zunio. Edward me izvukao iz kuće prije nego što je Charlie stigao išta reći.