12. NEODOLJIVA
Preuzeto sa http://www.robertpattinsonsrb.com
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
To je trebalo je imati toliko toga na umu.
Kako da uspijem dobiti dovoljno vremena nasamo da udem u trag J.-u Jenksu, i zašto je Alice
htjela da uopce znam za njega?
Ako Alicein naputak nije imao veze s Renesmee, što mogu uciniti da spasim svoju kcer?
Kako cemo Edvvard i ja ujutro objasniti situaciju Tanvinoj obitelji? Što ako oni reagiraju kao
Irina? Što ako izbije obracun?
Nisam se znala boriti. Kako da to naucim za samo mjesec dana? Ima li ikakvih izgleda da
naucim dovoljno brzo da postanem prijetnja bilo kojem clanu Voltura? Ili sam pak osudena na
to da budem potpuno beskorisna? Samo još jedna novorodena koja se lako dade ukloniti?
Trebalo mi je toliko odgovora, ali nisam dobila priliku postaviti pitanja.
Želeci malo normalnosti za Renesmee, uporno sam je navecer vodila doma u našu kolibu.
Jacobu je zasad više odgovaralo vucje oblicje; lakše se nosio sa stresom kad se smatrao
spremnim za borbu. Da sam bar i ja imala takav osjecaj, osjecaj spremnosti. On je trcao
šumama, opet držeci stražu.
Nakon što je cvrsto zaspala, položila sam Renesmee u krevetic i otišla u glavnu sobu postaviti
pitanja Edvvardu. Odnosno, barem ona koja sam mogla postaviti; jedan od najvecih problema
bilo mije nastojanje da nešto sakrijem od njega, cak i uz prednost svojih nijemih misli.
Stajao je okrenut ledima prema meni i zurio u vatru.
"Edvvarde, ja—"
Okrenuo se na peti i prišao mi u, cinilo se, istom trenutku, za manje od najmanjeg djelica
sekunde. Stigla sam mu samo zamijetiti žestok izraz lica prije nego što su se njegove usne
tvrdo priljubile uz moje, a njegove me ruke obujmile kao celicni obruci.
U ostatku noci nisam se više prisjetila svojih pitanja. Nije mi trebalo dugo da shvatim razlog
takvom njegovu raspoloženju, a još manje da se i sama pocnem osjecati upravo tako.
Predvidala sam da ce mi trebati godine da tek donekle usuvislim nadmocnu tjelesnu strast
koju sam osjecala prema njemu. A zatim još i stoljeca daje se naužijem. Ako nam je preostalo
samo mjesec dana zajedno... Pa, nisam uvidala kako bih mogla podnijeti svršetak ovoga.
Zasad nisam mogla ne biti sebicna. Samo sam ga željela voljeti koliko god mogu u
ogranicenom vremenu koje mi je dano.
Teško sam se odvojila od njega kad je svanulo, ali imali smo svoga posla, posla koji bi mogao
biti teži od svih ostalih potraga naše obitelji zajedno. Cim sam si dopustila pomisao na ono što
slijedi, sva sam se napela; kao da su mi se živci razapinjali na spravi za mucenje, sve tanji i
tanji.
"Kad bi barem postojao nacin da dobijemo potrebne informacije od Eleazara prije nego što im
kažemo za Nessie", promrsio je Edvvard dok smo se brže-bolje oblacili u golemom plakaru
koji me više podsjecao na Alice nego što mije trenutacno odgovaralo. "Za svaki slucaj."
"Ali ne bi shvatio pitanje da može odgovoriti na njega", složila sam se. "Misliš da ce nam
dopustiti da objasnimo?"
"Ne znam."
Podigla sam Renesmee, koja je još spavala, iz krevetica i privila je uza se, priljubivši si njezine
kovrce uz lice; njezina slatka aroma, iz takve blizine, nadjacala je svaki drugi miris.
Danas nisam smjela potratiti ni sekundu vremena. Trebali su mi izvjesni odgovori, a nisam
znala koliko cemo tocno vremena Edvvard i ja danas imati za sebe. Prode li s Tanyinom
obitelji sve kako treba, nadajmo se da cemo neko dulje vrijeme imati društvo.
"Edvvarde, hoceš li me nauciti da se borim?" upitala sam ga, napeto išcekujuci njegovu
reakciju kad mi je pridržao otvorena vrata.
Ocekivano je reagirao. Skamenio se, a onda me odmjerio duboko znacajnim pogledom, kao
da me gleda prvi ili posljednji put. Oci su mu se zadržale na našoj kceri, usnuloj u mom
narucju.
"Ako dode do borbe, nitko od nas nece moci ništa narocito uciniti", oprezno je izjavio.
Zadržala sam smiren ton. "Zar bi me ostavio nesposobnu za samoobranu?"
Grcevito je progutao, a vrata su se zatresla, škripeci šarkama, kad mu se ruka stegnula. Zatim
je kimnuo glavom. "Kad to tako kažeš... Valjda bismo se i trebali što prije baciti na posao."
I ja sam kimnula, pa smo krenuli prema velikoj kuci. Nije nam se žurilo.
Upitala sam se kakvim bih potezom mogla išta promijeniti u našu korist. Bila sam malcice
posebna, na vlastiti nacin - ako se nadnaravno tvrda glava zaista može smatrati posebnošcu.
Ima li ikakve namjene kojoj bi mi to moglo poslužiti?
"Što je, prema tvome mišljenju, njihova najveca prednost? Imaju li uopce neku slabost?"
Edvvard me nije morao priupitati da bi znao kako mislim na Volture.
"Alec i Jane su im najsnažniji napadaci", rekao je bez emocija, kao da razgovaramo o
košarkaškoj momcadi. "Njihovi obrambeni igraci rijetko kad se ukljuce u ozbiljniju akciju."
"Zato što te Jane može spaliti na licu mjesta - mentalno, barem. Što Alec radi? Nisi li
svojedobno rekao da je on opasniji cak i od Jane?"
"Da. Na neki nacin, on je protumjera za Jane. Ona u tebi izazove najgoru zamislivu bol. Alec
te, s druge strane, natjera da ne osjecaš ništa. Apsolutno ništa. Ponekad, kad se Volturi
smiluju, puste da Alec dade anesteziju žrtvi prije smaknuca. Ako im se predala, ili im se vec
nekako dodvorila."
"Anesteziju? Ali kako bi to moglo biti opasnije od Jane?"
"Tako što ti on potpuno onesposobi osjetila. Nema boli, ali nema ni vida, ni sluha, ni mirisa.
Baš nikakvih osjetilnih podražaja. Ostaneš posve sam u mraku. Ne osjetiš ništa cak ni kad te
zapale."
Zadrhtala sam. Zar je to sve cemu se možemo nadati? Ne vidjeti i ne osjetiti smrt kada dode?
"Time bi bio tek u jednakoj mjeri opasan kao Jane," nastavio je Edvvard jednako suzdržanim
glasom, "utoliko što te oboje mogu onesposobiti, pretvoriti u bespomocnu metu. Razlika
izmedu njih slicna je razlici izmedu Ara i mene. Aro u jednom trenutku cuje misli samo jedne osobe. Jane može nauditi samo jednoj osobi, onoj na koju se usredotoci. Ja mogu cuti sve u
isti mah."
Osjetila sam studen kad sam uvidjela na što smjera. "A Alec nas sve može onesposobiti u isti
mah?" prošaptala sam.
"Da", rekao je. "Ako upotrijebi svoj dar protiv nas, svi cemo stajati slijepi i gluhi da nas na miru
mogu pobiti - možda ce nas naprosto spaliti, i ne trudeci se da nas najprije raskomadaju. O,
mogli bismo se pokušati oduprijeti, ali vjerojatnije je da bismo potukli jedni druge nego nekoga
od njih."
Nekoliko smo sekundi samo šutke hodali.
U glavi mi se polako oblikovala jedna ideja. Nije narocito obecavala, ali bolje išta nego ništa.
"Misliš daje Alec vrlo dobar u borbi?" upitala sam ga. "Izuzev te svoje sposobnosti, hocu reci.
Kad bi se morao boriti bez toga dara. Pitam se je li ikada uopce pokušao..."
Edvvard me oštro pogledao. "Što ti je na umu?"
Pogledala sam ravno preda se. "Pa, sva je prilika da meni to ne može uciniti, zar ne? Ako mu
je ta sposobnost slicna Arovoj i Janeinoj i tvojoj. Možda... ako se on nikada zaista nije morao
braniti... a kad bih ja naucila nekoliko trikova—"
"Vec je stoljecima s Volturima", upao mi je Edvvard u rijec, s naglom panikom u glasu.
Vjerojatno je u glavi imao istu predodžbu kao i ja: Cullenove kako bespomocno stoje kao tupi
stupovi na polju pokolja - svi osim mene. Ja bih se jedina mogla boriti. "Da, svakako si imuna
na njegovu moc, ali još uvijek si novorodena, Bella. Ne mogu te pretvoriti u toliko snažnog
borca za svega nekoliko tjedana. Siguran sam da je on prošao obuku."
"Možda je, možda i nije. To je jedino što ja mogu, a nitko drugi ne može. Cak i kad bih mu na
neko vrijeme samo odvratila pažnju—" Bih li mogla istrajati dovoljno dugo da ostalima pružim
priliku?
"Molim te, Bella", rekao je Edvvard kroza zube. "Nemojmo o tome."
"Budi razuman."
"Pokušat cu te poduciti koliko mogu, ali molim te da me ne tjeraš na pomisao da bi bila voljna
žrtvovati sebe zbog odvracanja pažnje—" Zagrcnuo se, i nije dovršio recenicu.
Kimnula sam. Znaci, zadržat cu svoje planove za sebe. Najprije Aleca, a onda, preživim li
nekom ludom srecom, Jane. Kad bih samo mogla izjednaciti izglede - ukloniti premoc Voltura
u napadu. Možda bi onda bilo izgleda... Misli su mi pohitale dalje. Što ako im budem mogla
odvratiti pažnju, ili ih cak ukloniti? Stvarno, zašto bi i Jane i Alecu uopce trebalo poznavanje
borbenih vještina? Bilo mi je nezamislivo da bi prgava mala Jane odustala od svoje prednosti
cak i u svrhu primanja poduke.
Uspijem li ih ubiti, kolika bi razlika tada nastala.
"Moram nauciti sve. Koliko mi god uspiješ utuviti u glavu u iducih mjesec dana", prošaptala
sam.
Ponašao se kao da ništa nisam rekla.
A zatim, koga? Bolje da razradim planove kako, preživim li napad na Aleca, ne bih oklijevala
pri sljedecem udaru. Pokušala sam se sjetiti druge situacije u kojoj bi mi tvrda glava pružila
prednost. Nisam znala dovoljno o tome što ostali rade. Ocito, nisam ravna borcima poput
golemog Felbca. U tom se slucaju mogu samo nadati da cu uspjeti pružiti Emmettu poštenu
priliku za borbu. Nisam znala dovoljno o ostatku garde Voltura, s izuzetkom Demetrija...