23. NEMAN
Preuzeto sa http://www.robertpattinsonsrb.com
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Kad sam se ujutro probudila, sunce je jarko sjalo – čak u šatoru oči su me boljele od svjetla. A i znojila sam se, kao što je Jacob predvidio. Tiho mi je hrkao u uho, držeći me i dalje u naručju.
Podigla sam glavu s njegovih grozničavo toplih prsa i osjetila ubod jutarnje hladnoće na oznojenom obrazu.
Jacob je uzdahnuo u snu; nesvjesno me čvršće prigrlio.
Stala sam se koprcati, ali nisam se mogla izvući; pokušala sam bar dići glavu da vidim je li...
Edward me mirno pogledao u oči. Izgledao je smireno, ali bol u očima bila mu je bjelodana.
“Je li vani bar malo toplije?”, prošaptala sam.
“Da. Mislim da ti danas neće trebati kalorifer.”
Htjela sam dohvatiti cif na vreći za spavanje, ali ruke su mi bile zarobljene. Nastavila sam se opirati Jacobovoj tupoj snazi. Jacob je nešto progunđao, ne budeći se, i opet me jače obuhvatio rukama.
“Može pomoć?”, tiho sam upitala.
Edward se osmjehnuo. “Hoćeš da potpuno maknem njegove ruke?”
“Ne, hvala. Samo me oslobodi. Dok nisam dobila srčani udar od vreline.”
Edward je otvorio vreću hitrim, naglim pokretom.
Jacob se golim leđima svalio na ledeni pod šatora.
“Hej!”, pobunio se i naglo otvorio oči. Nagonski je ustuknuo od hladnoće i prevalio se na mene. Zinula sam kad mi je njegova težina izbila dah iz pluća.
A onda njegove težine više nije bilo. Jacob je odletio u pritku šatora, koji se zatresao zajedno sa mnom.
Odasvud je provalilo režanje. Edward je čučnuo ispred mene, pa mu nisam vidjela lice, ali iz grudi su mu kuljali nemušti krici ljutnje. I Jacob je bio u polučučnju.
Cijelo mu se tijelo treslo dok je muklo režao kroz stisnute zube. Sa stijena oko šatora odjekivalo je bijesno podvikivanje Setha Clearwatera.
“Prekinite, prekinite!”, viknula sam i navrat-nanos pokušala stati između njih. U šatoru je bilo tako tijesno da se nisam morala jako protegnuti da stavim dlan obojici na prsa. Edward me uhvatio oko struka, spreman da me skloni u stranu.
“Daj, prekini”, upozorila sam ga.
Jacob se počeo smirivati od mojega dodira. Drhtanje mu se usporilo, ali još je pokazivao zube, očiju ljutito uperenih u Edwarda. Seth je i dalje režao, otegnuto i neprekidno, dajući nasilnu pozadinu muku koji je odjednom zavladao u šatoru.
“Jacobe?”, upitala sam ga i pričekala da napokon pogleda u mene. “Jesi li ozlijeđen?”
“Jasno da nisam!”, prosiktao je.
Obratila sam se Edwardu, koji me gledao tvrdo i bijesno.
“To nije bilo lijepo. Hajde, ispričaj mu se.”
Zgroženo je razrogačio oči. “Pa ti se šališ – samo što te nije bio zdrobio!”
“Zato što si ga ti istresao na pod! Nije to namjerno napravio, a i nije me ozlijedio.”
Edward je zgađeno zarežao. Polako je pogledao u Jacoba, pun mržnje. “Ispričavam se, psu.”
“Nema frke”, rekao je Jacob s prizvukom poruge u glasu.
I dalje je bilo hladno, premda ne onoliko kao prije.
Obavila sam ruke oko prsa.
“Evo”, rekao je Edward, opet miran. Uzeo je jaknu s poda i ogrnuo me njome preko moje jakne.
“To je Jacobova”, prigovorila sam.
“Jacob već ima bundu”, podsjetio me Edward.
“Ja ću natrag u vreću, ako nemate ništa protiv.” Ne hajući za Edwarda, Jacob nas je obišao i zavukao se u paperjastu podstavu. “Nisam baš bio spreman za buđenje.
Znao sam se u životu i bolje naspavati.”
“Sâm si se toga sjetio”, suzdržano je rekao Edward. Jacob se sklupčao, već sklopivši oči. Zijevnuo je. “Ne kažem da mi to nije bila najbolja noć u životu. Samo da se nisam baš naspavao. Mislio sam da Bella nikad neće ušutjeti.”
Lecnula sam se, pitajući se što sam to sve izblebetala u snu. Mogućnosti su me užasavale.
“Drago mi je da si se lijepo proveo”, promrmljao je Edward.
Jacobove tamne oči trepnule su i otvorile se. “Znači, tebi sinoć nije bilo lijepo?”, nadmeno ga je upitao.
“Nije mi to bila najgora noć u životu.”
“Je li bar ušla među najgorih deset?”, upitao ga je Jacob sa zlobnom nasladom.
“Moguće.”
Jacob se osmjehnuo i sklopio oči.
“Ali”, nastavio je Edward, “da sam sinoć mogao biti na tvome mjestu, to svejedno ne bi značilo da mi je ta noć jedna od deset najboljih u životu. Sanjaj ti o tome.”
Jacob je otvorio oči i prostrijelio ga pogledom. Ukočeno je ustao, napetih ramena