03. VELIKI DAN
Preuzeto sa http://www.robertpattinsonsrb.com
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Naglo sam otvorila oci.
Nekoliko minuta samo sam ležala u svome toplom krevetu, dršcuci i hvatajuci dah, nastojeci se otresti sna. Nebo pred mojim prozorom postalo je sivo, a zatim i blijedoružicasto dok sam cekala da mi se otkucaji srca uspore. Kad sam se potpuno vratila u stvarnost svoje neuredne, poznate sobe, malo sam se rasrdila na sebe. Kakav san za noc uoci vjencanja! Tako mi i treba kad se usred noci opterecujem potresnim pricama. U želji da se što prije riješim more, obukla sam se i sišla u kuhinju mnogo prije nego što sam trebala. Najprije sam pospremila vec uredne sobe, a onda ispekla palacinke za Charlieja
nakon stoje ustao. Od prevelikog uzbudenja nisam imala ni najmanjeg zanimanja za to da sama doruckujem - dok je on jeo, sjedila sam i poskakivala u stolici.
"Trebaš pokupiti gospodina Webera u tri sata", podsjetila sam ga.
"Nemam danas baš toliko posla izuzev dovoženja svecenika, Bells. Teško da cu zaboraviti svoju jedinu obavezu." Charlie je uzeo cijeli dan slobodno zbog vjencanja, i sad se osjecao besposleno. Tu i tamo, oci bi mu skrovito odletjele prema ormaru ispod stubišta, gdje je držao opremu za pecanje.
"Nije ti to jedini zadatak. Takoder moraš biti odjeven i sreden."
Namrštio se u svoj tanjur i promrsio rijeci "majmunsko odijelo" sebi u bradu.
S ulaznih se vrata zaculo odsjecno kucanje.
"A misliš da je tebi teško", rekla sam s grimasom dok sam ustajala. "Alice ce cijeli dan raditi na meni." Charlie je zamišljeno kimnuo, priznajuci da je njegova muka doista manja. U prolazu sam se na brzinu sagnula da ga poljubim u tjeme - po-rumenio je i neartikulirano progundao - a onda otišla otvoriti vrata svojoj najboljoj prijateljici, a uskoro i sestri. Aliceina kratka crna kosa nije bila natapirana kao inace - bila je zagladena u elegantne sitne kovrce oko njezina lica male vile, složenog u kontrastan, angažiran izraz. Odvukla me iz kuce a da je pritom jedva dobacila: "Hej, Charlie", preko ramena. Alice me odmjerila dok sam sjedala u njezin Porsche.
"Ma, kvragu, gledaj kakve su ti oci!" Prijekorno je coknula jezikom. "Pa što si radila? Da nisi probdjela cijelu noc?"
"Maltene."
Oštro me pogledala. "Imam tek ograniceno vrijeme da te ucinim prekrasnom, Bella - mogla si se bolje pobrinuti za moj sirovi materijal."
"Nitko ne ocekuje da budem prekrasna. Mislim da je veci problem to što bih mogla zaspati za vrijeme ceremonije i ne uspjeti reci 'uzimam' u pravom trenutku, a onda ce Edvard pobjeci."
Nasmijala se. "Gadjat cu te svojim buketom ako bude tijesno."
"Hvala."
"Barem ceš sutra imati vremena napretek za spavanje u avionu."
Podigla sam obrvu. Sutra, razmislila sam. Ako krecemo na put veceras nakon pira, a sutra cemo još uvijek biti u avionu... pa, znaci da ne idemo u Boise, država Idaho. Edvard mi nije dao ni najmanju naznaku. Nisam se narocito uzrujavala zbog tajnovitosti, ali doista je bilo neobicno ne znati gdje cu spavati sutra navecer. Ili, nadajmo se, gdje necu spavati...
Alice je shvatila da joj je nešto izletjelo, pa se namrštila.
"Sve ti je spakirano i spremno", rekla je da mi odvrati pažnju.
Uspjelo joj je. "Alice, kad bi mi barem dopustila da sama spakiram svoje stvari!"
"Previše bih ti time odala."
"I sebi uskratila priliku za šoping."
"Za deset kratkih sati bit ceš mi službeno sestra... vrijeme ti je da se riješiš te odbojnosti prema novoj odjeci."
Pospanim sam ocima ljutito zurila kroz vjetrobran sve dok nismo stigle gotovo do kuce.
"Je li se vec vratio?" upitala sam je.
"Bez brige, stici ce prije nego što zasvira glazba. Ali neceš ga smjeti vidjeti, bez obzira na to kad ce se vratiti. Ovo se ima izvesti na tradicionalan nacin."
Frknula sam. "Tradicionalan!"
"Okej, ako se izuzmu mlada i mladoženja."
"Znaš da je on vec virnuo."
"O, ne - zbog toga sam ja jedina koja te vidjela u vjencanici. Vrlo sam pomno pazila da ne mislim na to dok je on u blizini."
"Pa," rekla sam kad smo skrenule na prilazni put, "vidim da si dobila priliku ponovno upotrijebiti svoje maturalne ukrase." Tri milje puta ponovno su bile obavijene stotinama tisuca treptavih svjetalaca. Ovaj put im je pridodala bijele satenske masnice.
"Tko ne trati, tome ne manjka. Uživaj u ovome, jer neceš vidjeti unutrašnje ukrase sve dok ne dodje vrijeme." Skrenula je u prostranu garažu sjeverno od glavne kuce; Emmettova velikog Jeepa i dalje nije bilo.
"Otkada se to nevjesti ne dopušta vidjeti ukrase?" pobunila sam se.
"Otkada je ona meni povjerila posao. Želim da stekneš puni dojam dok budeš silazila stubištem."
Stavila mi je ruku preko ociju prije nego što ce mi dopustiti da udem u kuhinju. Miris je smjesta nasrnuo na mene.
"Što je to?" upitala sam se dok me uvodila u kucu.
"Je li prejako?" U Aliceinu glasu naglo se zacula zabrinutost. "Prvi si covjek koji je ušao ovamo; nadam se da sam dobro pogodila."
"Prekrasno miriše!" smirila sam je - mirisalo je gotovo opojno, ali nipošto pretjerano, jer je ravnoteža pojedinih aroma bila istancana i besprijekorna. "Narancin cvijet... jorgovan... i još nešto - jesam li pogodila?"
"Vrlo dobro, Bella. Samo su ti promaknule frezije i ruže."
Nije mi otkrila oci sve dok se nismo našle u njezinoj prostranoj kupaonici. Buljila sam u dugi pult, prekriven cjelokupnim priborom kozmetickog salona, i pocela osjecati posljedice besane noci.
"Je li ovo zaista nužno? Izgledat cu neugledno naspram njega bez obzira na trud."
Posjela me u nisku ružicastu stolicu. "Nitko se nece usuditi reci da si neugledna kad ja završim s tobom."
"Samo zato što se boje da im ne posišeš krv", promrsila sam. Naslonila sam se u stolici i sklopila oci, nadajuci se da cu ovo moci prospavati. I doista, uspjela sam malo kunjati dok mi je prekrivala, laštila i glacala svaku tjelesnu površinu. Vec je bilo prošlo vrijeme rucka kad je Rosalie meko stigla na vrata kupaonice u svjetlucavoj srebrnoj opravi, zlatne kose podignute u meku krunu na tjemenu. Bila je tako prekrasna da mi je došlo da se rasplacem. Ima li uopce smisla uredivati se dok je Rosalie u blizini?
"Vratili su se", rekla je Rosalie, a moj djetinjasti napad ocaja smjesta je prošao. Edvard je stigao.
"Ne daj mu da ulazi ovamo!"
"Nece ti se danas zamjerati", smirila ju je Rosalie. "Previše cijeni vlastiti život. Esme im je dala da pozavršavaju stvari iza kuce. Treba ti pomoc? Mogla bih joj urediti frizuru."
Zgranuto sam zinula. Groznicavo sam se pocela nastojati prisjetiti kako da zatvorim usta. Nikad nisam bila Rosaliena najdraža osoba na svijetu. Zatim se ona osobno uvrijedila zbog moga izbora da ucinim upravo ovo, što je još više zategnulo naš odnos. Premda je imala svoju nemogucu ljepotu, obitelj koja je voli i srodnu dušu u Emmettu, svega bi se toga drage volje bila odrekla samo da može biti covjek. A ja sam, evo, odlucila nehajno odbaciti sve za cim ona žudi u životu kao da je rijec o otpadu. Nisam joj se time narocito omilila.
"Samo ti daj", opušteno je rekla Alice. "Prioni na pletenice. Da budu sitne, sitne. Veo ide ovamo, odozdo." Prstima mi je pocela cešljati kosu, odvagujuci je, okrecuci je, podrobno opisujuci što tocno želi. Kad je završila, Rosaliene ruke našle su se na mjestu njezinih i pocele mi perolakim dodirom oblikovati frizuru. Alice se vratila poslu na mome licu.
Nakon što je Rosalie dobila Aliceinu pohvalu za moju frizuru, poslana je da donese moju vjencanicu i zatim pronade Jaspera, koji je pak otišao dovesti moju majku i njezina muža Phila iz hotela. Iz prizemlja sam nejasno cula kako se vrata neprestano otvaraju i zatvaraju. Glasovi
su poceli dopirati do nas.