11. PREBJEG
Preuzeto sa http://www.robertpattinsonsrb.com
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Cijelu smo noc ostali samo sjediti, kao kipovi užasnutosti i žaljenja, a Alice se više nije vratila.
Svi smo bili na samom rubu - mahnitošcu natjerani u apsolutnu nepo-micnost. Carlisle je jedva
bio u stanju pomicati usne kako bi sve objasnio Jacobu. Od prepricavanja kao da nam je bilo
samo gore; nakon toga je cak i Emmett samo stajao šutke i mirno.
Tek kad je svanulo, pa sam znala da ce mi se Renesmee uskoro promeškoljiti pod rukama,
prvi put sam se upitala kako to da se Alice toliko zadržala. Nadala sam se saznati više prije
nego što me snade znatiželja moje kceri. Dobiti neke odgovore. Neku sitnu, sitnu trunku nade,
kako bih se uspjela osmjehnuti i sprijeciti da istina i nju prestravi.
Imala sam dojam da mi se lice trajno skrutnulo u tu tvrdu masku koju je cijele noci imalo na
sebi. Nisam bila sigurna jesam li uopce više u stanju osmjehnuti se.
Jacob je hrkao u kutu kao prava planina krzna na podu, zabrinuto se trzajuci u snu. Sam je
sve saznao - vukovi su se pripremali za ono što stiže. Premda ce od tih priprema dobiti
iskljucivo pogibiju s ostatkom moje obitelji. Sunce se probilo kroz stražnje prozore, zasvjetlucavši s Edvvardove kože. Oci mi se nisu
odvojile od njegovih otkako je Alice otišla. Cijele smo se noci gledali, netremice gledajuci u
ono ciji gubitak nijedno od nas ne bi moglo preživjeti: u ono drugo. Vidjela sam kako je moj
odraz odbljesnuo u njegovim ispacenim ocima kad mi je sunce obasjalo kožu.
Njegove su obrve izvele nemjerljivo malen pokret, a zatim i usne.
"Alice", rekao je.
Zvuk njegova glasa bio je poput leda što puca pri topljenju. Svi smo malcice prepukli, malcice
se smekšali. Ponovno se pokrenuli.
"Vec je dugo nema", promrmljala je iznenadeno Rosalie.
"Gdje li je?" upitao se Emmett, zakoraknuvši prema vratima.
Esme mu je položila ruku na podlakticu. "Radije ne smetajmo..."
"Nikad joj prije nije ovoliko trebalo", rekao je Edvvard. Nova je briga probila masku u koju se
njegovo lice pretvorilo. Crte su mu ponovno živnule, oci se odjednom raširile od svježeg
straha, uvecane panike. "Carlisle, što ti misliš - da je nisu uklonili iz predostrožnosti? Da su
poslali nekoga da je sredi, bi li Alice to stigla vidjeti?"
Arovo lice prozirne kože ispunilo mi je glavu. Aro, koji je vidio svaki zakutak Aliceina uma, koji
zna sve što ona može—
Emmett je opsovao dovoljno glasno da se Jacob naglo osovi na noge i zareži. Njegovo su
rezanje ponovili pripadnici njegova copora oko kuce. Moja se obitelj vec uskovitlala u pokret.
"Ostani s Renesmee!" prakticki sam se izderala na Jacoba kad sam jurnula kroz vrata.
Bila sam snažnija od ostalih i iskoristila sam tu snagu da se potjeram. Pretekla sam Esme u
nekoliko skokova, a Rosalie za svega nekoliko koraka više. Hitala sam gustom šumom sve
dok se nisam našla odmah iza Edvvarda i Carlislea.
"Bi li je oni mogli uhvatiti na prepad?" upitao je Carlisle, glasom smirenim kao da nepomicno
stoji, a ne da trci punom brzinom.
"Ne vidim kako", odgovorio mu je Edvvard. "Ali Aro je poznaje bolje od bilo koga drugog. Bolje
cak i od mene."
"Je li ovo stupica?" doviknuo nam je Emmett odostraga.
"Možda", rekao je Edvvard. "Nema drugih mirisa osim Aliceina i Jas-perova. Kamo su išli?"
Trag Alice i Jaspera zavijao je u širokom luku; isprva se protezao istocno od kuce, ali s druge
strane rijeke pošao je na sjever i svrnuo na zapad nakon nekoliko kilometara. Ponovno smo
prešli rijeku, svih šestero je preskocivši unutar jedne sekunde. Edvvard je trcao na celu,
potpuno usredotocen.
"Jeste li osjetili taj miris?" doviknula nam je Esme trenutak-dva nakon drugog preskakanja
rijeke. Bila je na zacelju, na krajnjem lijevom rubu naše lovacke skupine. Pokazala je prema
jugoistoku.
"Drži se glavnog traga - samo što nismo stigli do granice s Ouileuteima", odsjecno joj je
naredio Edvvard. "Ostanimo zajedno. Da vidimo jesu li skrenuli na sjever ili jug."
Nisam poznavala crtu razgranicenja tako dobro kao ostali, ali osjetila sam tracak vucjeg mirisa
u povjetarcu koji je puhao s istoka. Edvvard i Carlisle malo su usporili iz navike, i vidjela sam
kako im glave pregledavaju lijevo-desno, ocekujuci skretanje traga.
Uto se vucji miris odjednom pojacao, i Edvvard je naglo podigao glavu. Iznenada je stao. I mi
ostali skamenili smo se u mjestu"Sam?" ravnim je glasom upitao Edvvard. "Što je ovo?"
Sam je izašao kroz drvece nekoliko stotina metara dalje i brzo krenuo prema nama u ljudskom
liku s dva krupna vuka uza se - Paulom i Jaredom. Samu je trebalo neko vrijeme da nam
pride; postala sam nestrpljiva zbog sporosti njegovih ljudskih koraka. Nisam htjela vrijeme da
razmislim o tome što se zbiva. Htjela sam biti u pokretu, raditi nešto. Htjela sam grliti Alice,
znati bez ikakve sumnje da joj nije ništa.
Gledala sam kako Edvvardovo lice apsolutno blijedi dok je išcitavao Samove misli. Sam ga je
zanemario, pogledavši ravno u Carlislea kad je zastao i progovorio.
"Netom nakon ponoci, Alice i Jasper došli su ovamo i zatražili dopuštenje da prijedu preko
naše zemlje do oceana. Dao sam im ga i osobno ih ispratio do obale. Smjesta su ušli u vodu i
nisu se vratili. Dok smo putovali, Alice mi je rekla kako je presudno važno da ne kažem
Jacobu da sam je vidio sve dok ne razgovaram s vama. Objasnila mi je da cekam ovdje sve
dok je ne dodete potražiti i da vam onda dadem ovu poruku. Kazala mi je da je poslušam kao
da svi naši životi ovise o tome."
Sam nam je smrknuto pružio presavijen list papira, pun sitnog tiska. Bilo je to list iz knjige;
oštre su mi oci procitale otisnute rijeci dok ju je Carlisle rasklapao da vidi poledinu. Strana
okrenuta prema meni bila je stranica s autorskim pravima iz Mletackog trgovca. Tracak moga
vlastitog mirisa dopro je s nje kad je Carlisle protresao papir da ga izravna. Shvatila sam da je
to stranica istrgnuta iz jedne moje knjige. Prenijela sam neke stvari iz Charliejeve kuce u
kolibu; nekoliko kompleta normalne odjece, sva pisma moje majke i svoje najdraže knjige.
Jucer ujutro je na polici za knjige u malom dnevnom boravku kolibice stajala moja pohabana
zbirka Shakespearea u mekom uvezu...
"Alice nas je odlucila napustiti", prošaptao je Carlisle.
"Što?" kriknula je Rosalie.
Carlisle je okrenuo stranicu da svi vidimo procitati.
ffl tražite nas. fte možemo gubiti vrijeme. Upamtite: Zant/a, Siobhan, Amun. Alistair, svi
nomadi koje uspijete naci. Mi cemo putem potražiti
Petera i Charlotte. Strašno nam je žao što vas ovako moramo ostaviti, bez oproštaja ili
objašnjenja. Jedino tako možemo. Volimo vas.
Opet smo se skamenili u mjestu, u potpunoj tišini izuzev otkucaja srca i disanja vukodlaka. I
misli su im ocito bile glasne. Edvvard se prvi prenuo, dajuci odgovor na ono što je cuo u
Samovoj glavi.
"Da, situacija je do te mjere opasna."
"Dovoljno za ostavljanje svoje obitelji na cjedilu?" upitao ga je Sam naglas, prijekornim tonom.
Bilo je jasno da nije procitao poruku prije nego što ju je dao Carlisleu. Sada se uzrujao,
djelujuci kao da mu je žao što je poslušao Alice.
Izraz Edvvardova lica bio je krut - Samu je vjerojatno izgledalo ljutito ili nabusito, ali ja sam
vidjela obrise boli u tvrdim plohama njegova lica.
"Ne znamo što je vidjela", rekao je Edvvard. "Alice nije bezosjecajna, niti je kukavica. Samo
raspolaže vecom kolicinom informacija od nas."
"Mi ne bismo—" zaustio je Sam.
"Vi ste drugacije obvezani od nas", poklopio gaje Edvvard. "Svatko od nas i dalje ima svoju
slobodnu volju."
.
Samova se brada naglo podigla, a oci su mu odjednom postale neprozirno crne.
"Ali trebali biste poslušati upozorenje", nastavio je Edvvard. "Ovo nije nešto u što bi vam se
bilo uputno ukljuciti. Još uvijek stignete izbjeci ono što je Alice vidjela."
Sam se mrko osmjehnuo. "Mi ne bježimo." Iza njega, Paul se pod-smjehnuo.
"Nemojte da vam obitelji nastradaju zbog ponositosti", tiho se ubacio Carlisle.
Sam je blaže pogledao Carlislea. "Kao što je Edvvard napomenuo, mi nemamo slobodu kakvu
vi uživate. Renesmee sada pripada našoj obitelji jednako koliko i vašoj. Jacob je ne može
ostaviti, a mi ne možemo ostaviti njega." Bacio je kratak pogled na Aliceinu poruku, stisnuvši
usne u tanku crtu.
"Ne poznajete je", rekao je Edvvard.
"A vi je poznajete?" neuvijeno ga je upitao Sam.
Carlisle je stavio ruku Edvvardu na rame. "Velik je posao pred nama, sine. Bez obzira na to
što je Alice odlucila, bilo bi glupo sada ne poslušati njezin savjet. Idemo kuci, da pocnemo
raditi."
Edvvard je kimnuo, lica i dalje ukocena od boli. Iza leda sam zacula Esmine tihe jecaje, lišene
suza.
Nisam znala plakati u ovome tijelu; nisam mogla uciniti ništa doli da zurim. Još nisam ništa
osjetila. Sve mi se cinilo nestvarno, kao da nakon svih ovih mjeseci ponovno sanjam.
Proživljavam moru.
"Hvala ti, Sam", rekao je Carlisle.
"Žao mi je", odgovorio je Sam. "Nismo je smjeli pustiti da prode."
"Postupili ste kako treba", kazao mu je Carlisle. "Alice smije postupiti kako ju je volja. Ne bih
joj uskratio tu slobodu."
Oduvijek sam doživljavala Cullenove kao cjelinu, neraskidivu jedinku. Odjednom sam se
prisjetila da nije oduvijek bilo tako. Carlisle je stvorio Edvvarda, Esme, Rosalie i Emmetta;
Edvvard je stvorio mene. Tjelesno smo bili vezani krvlju i otrovom. Nikad nisam doživljavala
Alice i Jaspera kao zasebne - kao usvojene u obitelj. Ali, zapravo, Alice je posvojila Cullenove.
Pojavila se sa svojom nevezanom prošlošcu, dovela Jaspera sa svojom, i uklopila se u obitelj
koja je otprije postojala. I ona i Jasper imali su prijašnji život izvan obitelji Cullen. Zar ce ona to
zaista poceti još jedan novi život nakon što je vidjela da je život s Cullenovima gotov?
Ako je tako, nema nam spasa, zar ne? Nema baš nikakve nade. Niti jednog tracka, niti jednog
titraja koji je mogao uvjeriti Alice da ima izgleda ako ostane uz nas.
Bistri jutarnji zrak odjednom se ucinio gušcim, crnjim, kao da se fizicki zatamnio od moga
ocaja.
"Ja ne mislim pasti bez borbe", potmulo je zarežao Emmett sebi u bradu. "Alice nam je kazala
što da radimo. Napravimo to, onda."
Ostali su kimnuli odlucnih lica, i shvatila sam da sve nade ulažu u tu neizvjesnu priliku koju
nam je pružila Alice. Da se ne namjeravaju predati beznadu i cekati pogibiju.
Da, svi cemo se boriti. Što nam drugo preostaje? I ocito cemo ukljuciti i druge u to, jer Alice
nam je tako rekla prije nego što nas je napustila. Kako da ne poslušamo završno Aliceino
upozorenje? Vukovi ce se takoder boriti s nama za Renesmee.
Mi cemo se boriti, oni ce se boriti, i svi cemo zajedno poginuti.