15. JUŽINA
Preuzeto sa http://www.robertpattinsonsrb.com
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
U Forksu su opet nastupili proljetni praznici. Kad sam se probudila u ponedjeljak ujutro, nekoliko sam sekundi ostala samo ležati u krevetu i upijati tu činjenicu. Za prošle proljetne praznike također me pokušavao uloviti jedan vampir. Ponadala sam se da se to ne stvara nekakva tradicija. U La Pushu sam već stjecala rutinu. Subotu sam provela uglavnom na plaži, dok se Charlie družio s Billyjem u kući Blackovih. Rekla sam mu da ću biti s Jacobom, ali Jacob je imao drugog posla, pa sam lutala sama, čuvajući tajnu od Charlieja. Kad je Jacob svratio da vidi kako sam, ispričao se što me toliko ostavlja samu. Rekao mi je da mu raspored nije uvijek ovako lud, ali dok ne zaustave Victoriju, vukovi su pod najstrožom uzbunom. Sada me uvijek držao za ruku dok smo šetali po plaži. To me natjeralo da se zamislim oko Jaredove izjave da je Jacob uvukao “svoju curu” u ovo. Izvana to valjda upravo tako izgleda. Dokle god Jake i ja znamo kako stvari stvarno stoje, takvi mi zaljučci ne bi smjeli
smetati. A možda me i ne bi, da ne znam kako bi Jacob volio da stvari stoje upravo onako kako izgledaju. Ali prijalo mi je držati njegovu toplu ruku, i nisam se bunila. U utorak popodne sam radila – Jacob me otpratio na motoru da se uvjeri kako ću sigurno stići, a Mike je to primijetio. “Izlaziš s onim klincem iz La Pusha? Iz drugog razreda?”, upitao me, slabo prikrivajući jal u glasu. Slegnula sam ramenima. “Ne u tehničkom značenju te riječi. Makar najviše vremena provodim s Jacobom, da. On mi je najbolji prijatelj.” Mike je promućurno stisnuo oči. “Ne zavaravaj se, Bella. Tip se zatelebao u tebe.” “Znam”, uzdahnula sam. “Život je kompliciran.” “A djevojke su okrutne”, promrsio si je Mike u bradu. I takav je zaključak valjda bilo lako donijeti. Te večeri su se Sam i Emily pridružili Charlieju i meni na slatkoj zakusci u Billyjevoj kući. Emily je donijela tortu koja bi slomila i tvrđi orah od Charlieja. Opazila sam, dok je razgovor lako tekao o nizu svakodnevnih tema, da Charlieja napuštaju i posljednje brige oko postojanja bande u La Pushu. Jake i ja brzo smo se izvukli da možemo malo biti sami. Otišli smo u garažu i sjeli u njegov golf. Jacob je naslonio glavu, lica upalog od iscrpljenosti. “Moraš se naspavati, Jake.”
“Kad stignem.” Napipao mi je ruku i uhvatio je. Koža mu je bila vrela na dodir. “Je li i to jedna od onih vučijih stvari?”, upitala sam ga. “Vrućina, mislim.” “Jest. Temperatura nam je malo viša nego normalnim ljudima. Oko četrdeset dva, četrdeset tri stupnja. Više mi nikad nije hladno. Mogao bih stajati ovakav – pokazao je na svoja gola prsa – u mećavi, i to mi ne bi smetalo. Pahuljice bi se samo pretvarale u kišu oko mene.” “I svima vam rane brzo zarastaju – to je također vučija
stvar?” “Aha, želiš vidjeti? Prilično je kul.” Otvorio je oči i široko se osmjehnuo. Nagnuo se preko mene, otvorio pretinac za rukavice i nešto potražio u njemu. Zatim je iznutra izvukao džepni nožić. “Ne, ne želim vidjeti!”, viknula sam čim sam shvatila
što mu je na pameti. “Sklanjaj to!” Jacob se zahihotao, ali tutnuo je nožić natrag na mjesto. “U redu. Samo da znaš, dobro je to što nam rane zarastaju. Ne možeš otići bilo kom doktoru s temperaturom od koje bi trebao biti pokojni.” “Pa valjda i ne možeš.” Malo sam razmislila o tome. “...A to što ste tako krupni – i to je zbog toga? Jeste li zbog toga svi zabrinuti za Quila?” “Zbog toga, a i zato što Quilov djed kaže da bi se dečku na čelu dalo ispržiti jaje.” Jacobovo se lice ispunilo
beznađem. “Samo što nije. Ne postoji određena životna dob... to samo buja li buja, a onda odjednom – ” Ušutio je, i trebao mu je trenutak prije nego što je opet mogao progovoriti. “Katkad, ako te nešto baš izrazito naljuti, do toga može doći i ranije. Ali mene baš ništa nije ljutilo – bio sam sretan.” Gorko se nasmijao. “Zbog tebe,uglavnom.