06. SVA SRECA DA IMAM SNAŽAN ŽELUDAC

Carlisle i Rosalie krenuli su za tren oka, odjurivši na kat. Cuo sam ih kako raspravljaju o tome bi lije možda trebalo zagrijati za nju. Gah. Upitao sam se kakav još rekvizitarij kuce strave imaju ovdje. Hladnjak pun krvi, tu je. Što još? Tamnica za mucenje? Soba s lijesovima?
Edvvard je ostao, držeci Bellinu ruku. Lice mu je opet bilo mrtvo. Kao da nije imao energije da zadrži cak ni onaj tracak nade koji je prije imao. Gledali su se u oci, ali ne onako sladunjavo.
Bilo je kao da vode razgovor. Pomalo su me podsjecali na Sama i Emily.
Ne, nisu bili sladunjavi, ali zbog toga mi ih je samo bilo teže gledati.
Znao sam kako je Lei, koja je to stalno morala gledati. Slušati u Samovoj glavi. Jasno, svima nam je bio bed zbog nje, nismo bili neljudi - dobro, bar u tom smislu. Ali mislim da smo joj zamjerali kako se postavlja. Kako se breca na svakoga, nastoji da se svi zajedno osjecamo jednako jadno kao ona.
Nikad joj više necu to zamjeriti. Kako se itko može sprijeciti od širenja ovakve ojadenosti?
Kako bi se itko mogao ne pokušati riješiti bar djelica tereta prebacivanjem truncice na nekoga drugog?
A ako to znaci da moram imati copor, kako da joj zamjerim to što je narušavala moju slobodu?
I ja bih jednako postupio. Kad bi se nekako moglo pobjeci od ove boli, to bih takoder ucinio.
Rosalie je za sekundu jurnula natrag u prizemlje, prohujala sobom kao oštar povjetarac, nadižuci smrad paljevine. Zastala je u kuhinji, a ja sam zacuo škripanje vrata ormarica.
"Ne prozirnu, Rosalie", promrmljao je Edvvard. Prevrnuo je ocima.
Bella gaje radoznalo pogledala, ali Edvvard joj je samo odmahnuo glavom.
Rosalie je odjurila natrag kroz prostoriju i ponovno se izgubila.
"Ti si se ovoga sjetio?" prošaptala je Bella, zvuceci oporo dok se trudila biti dovoljno glasna daje cujem. Zaboravljala je daje cujem sasvim dobro. Nekako mi je godilo kako ocito cesto zaboravlja da nisam posve ljudsko bice. Približio sam joj se, da se ne mora toliko naprezati.
"Nemoj na mene svaljivati krivnju. Tvoj vampir je samo probrao zlurade opaske iz moje glave."
Slabašno se osmjehnula. "Nisam te više ocekivala vidjeti."
"Aha, ni ja tebe", rekao sam.
Bilo mi je cudno samo tu stajati, ali vampiri su razmaknuli sav namještaj da postave medicinsku opremu. Slutio sam da im to ne smeta - nema neke razlike izmedu sjedenja i stajanja kad si kamenit. Ne bi ni mene narocito smetalo, samo da nisam bio tako iscrpljen.
"Edvvard mi je rekao što si morao uciniti. Žao mije."
"Nema frke. Prije ili poslije, morao sam puknuti zbog nekog Samova zahtjeva", slagao sam joj.
"I Seth", prošaptala je.
"Njemu je zapravo drago što je od pomoci."
"Mrzim ti stvarati probleme."
Kratko sam se nasmijao - zvucalo je prije kao lavež negoli smijeh. Tiho je uzdahnula. "Valjda to nije ništa novo, zar ne?" "Pa ne, baš i nije."
"Ne moraš ostati da ovo gledaš", rekla je, jedva oblikujuci rijeci ustima.
Mogao sam otici. Vjerojatno bi mi to bilo pametno. Ali ako odem, s obzirom na to kako ona sada izgleda, mogao bih propustiti posljednjih petnaest minuta njezina života.
"Stvarno nemam kamo", rekao sam joj, nastojeci suspregnuti emocije u glasu. "Daleko mi je manje ugodno biti vuk otkako nam se Leah pridružila."
"Leah?" zgranula se.
"Nisi joj rekao?" upitao sam Edvvarda.
Samo je slegnuo ramenima ne odmicuci oci s njezina lica. Bilo mi je jasno da ga ta vijest nije narocito uzbudila, da je ne smatra vrijednom prenošenja dok se odvijaju znacajnija zbivanja.
Bella to nije tako olako primila. Djelovalo mi je kao da je za nju to loša vijest.
"Zašto?" dahnula je.
Nisam htio ulaziti u podroban prozni prikaz.
"Da drži Setha na oku."
"Ali Leah nas mrzi", prošaptala je.
Nas. Krasno. Samo, bilo mi je ocito da se boji.
"Leah nikoga nece gnjaviti." Osim mene. "U mom je coporu" - mrštio sam se na te rijeci - "tako da sluša što joj ja kažem." Gah.
Nisam imao dojam da je Bella prihvatila to objašnjenje.
"Tebe plaši Leah, ali plavokosa psihopatica ti je najbolja frendica?"
S kata se zaculo tiho siktanje. Super, cula me.
Bella me mrko pogledala. "Nemoj. Rose... razumije."
"Ma da", progundao sam. "Razumije da ceš umrijeti i baš je briga, samo ako na kraju bude mogla dobiti svoj mutantni nakot."
"Prestani biti kreten, Jacobe", prošaptala je.
Nisam se mogao ljutiti na nju dok je ovako slaba. Umjesto toga, pokušao sam joj se nasmiješiti. "Ti to kažeš kao da je to moguce."
Bella je na trenutak pokušala ne uzvratiti mi smiješkom, ali na koncu si nije mogla pomoci; usnice boje krede razvukle su joj se u kutovima.
A onda su se uz nas našli Carlisle i spomenuta psihopatica. Carlisle je donio bijelu plasticnu šalicu - s poklopcem i savitljivom slamkom. A, tako -ne prozirnu; sad sam shvatio. Edvvard nije htio bez potrebe podsjecati Bellu na to što radi. Sadržaj šalice nije se vidio. Ali ja sam mu osjecao miris.
Carlisle je oklijevao, napola ispruživši ruku sa šalicom. Bella ju je pogledala, ponovno u strahu.
"Mogli bismo pokušati nekom drugom metodom", rekao je Carlisle tiho.
"Ne", prošaptala je Bella. "Ne, najprije cu pokušati ovako. Nemamo vremena..."
Isprva sam pomislio da joj je napokon došlo iz pete u glavu da bi se trebala brinuti za sebe, ali onda joj je šaka slabašno zalepršala nad trbuhom.
Bella je ispružila ruku i uzela šalicu od njega. Šaka joj je pomalo drhtala, i zacuo sam buckanje iznutra. Pokušala se pridici na lakat, ali jedva da je mogla dici glavu. Tracak jare liznuo mi je hrptom kad sam opazio koliko je krhkija postala za manje od jednog dana.
Rosalie je pridržala Bellu ispod ramena, a i glavu, kao novorodence. Blondinka je bila sva u bebama.
"Hvala", prošaptala je Bella. Prešla je drhtavim pogledom preko nas. Još uvijek je bila dovoljno pri sebi da joj bude neugodno. Da nije bila tako iscrpljena, kladim se da bi porumenjela.
"Pusti njih", promrmljala je Rosalie.
Postalo mi je nelagodno. Trebao sam otici kad mi je Bella dala priliku. Nije mi tu bilo mjesto, nisam tu pripadao. Došlo mi je da klisnem, ali onda sam shvatio da bi tada samo bilo teže Belli - da bi još teže izašla nakraj s ovim. Pomislila bi da ne mogu ostati jer mi se gadi. Sto je zamalo i bilo tocno.
Svejedno. Premda nisam htio preuzeti odgovornost za ovu ideju, nisam je htio ni zacoprati.
Bella je prinijela šalicu licu i onjušila vrh slamke. Lecnula se, a onda složila facu.
"Bella, srce, možemo naci neki lakši nacin", rekao je Edvvard, pružajuci ruku prema šalici.
"Zacepi nos", predložila joj je Rosalie. Prostrijelila je Edvvardovu ruku pogledom kao da bije mogla zagristi. Da ju je bar. Kladim se da Edvvard ne bi to podnio samo tako, a bilo bi mi silno drago vidjeti ga kako Blondinki cupa ud iz ramena.
"Ne, nije u tome stvar. Nego samo što mi—" Bella je duboko usisala zrak u pluca. "Dobro mi miriše", priznala je sicušnim glasom.
Teško sam progutao, dajuci sve od sebe da mi se gadenje ne primijeti na licu.
"To je dobro", gorljivo je rekla Rosalie Belli. "Znaci da smo na pravom putu. Samo ti pokušaj."
S obzirom na novi izraz lica Blondinke, cudilo me što nije pocela skakati kao da je zabila gol.
Bella je tutnula slamku medu usne, zažmirila i digla nos. Opet sam zacuo buckanje krvi u šalici, jer joj se ruka tresla. Srknula je malo, a onda tiho jauknula, ne otvarajuci oci.
Edvvard i ja prišli smo joj u isti mah. On joj je dotaknuo lice. Ja sam stisnuo šake iza leda.
"Bella, ljubavi—"
"Okej mi je", prošaptala je. Otvorila je oci i zagledala se u njega. Na licu je imala izraz... isprike. Molecivosti. Straha. "Još mije i ukusna."
Kiselina mi je bubrila u želucu, prijeteci da ce se preliti. Zaškrgutao sam zubima.
"To je dobro", ponovila je Blondinka, i dalje napaljena. "Dobar znak."
Edvvard joj je samo prislonio dlan uz obraz, svijajuci prste uz njezine krhke kosti.

Bella je uzdahnula i vratila usne na slamku. Ovaj put je pošteno srknula. Ta gesta nije bila slaba kao sve ostalo na njoj. Kao da ju je nadvladao neki nagon.
"Kako ti je želudac? Osjecaš li mucninu?" upitao ju je Carlisle. Bella je odmahnula glavom.
"Ne, nije mi muka", prošaptala je. "I to smo docekali, a?"
Rosalie se ozarila. "Izvrsno."
"Ne trcimo pred rudo, Rose", promrmljao je Carlisle.
Bella je srknula još jedan gutljaj krvi. Zatim je iznenada pogledala Edvvarda. "Hoce li mi ovo pokvariti zbroj?" prošaptala je. "Ili se broji tek nakon što postanem vampirica?"
"Nitko ti ne broji, Bella. U svakom slucaju, ovo nitko nije platio glavom." Beživotno se
osmjehnuo. "Dosje ti je i dalje cist."
Više mi ništa nije bilo jasno.
"Poslije cu ti objasniti", rekao je Edvvard, tako tiho da su mu rijeci bile tek dah.
"Sto?" prošaptala je Bella.
"Samo pricam sam sa sobom", elegantno joj je slagao.
Ako mu ovo uspije, ako Bella preživi, Edvvard nece više moci izvoditi te finte, jer ce njezina
osjetila biti britka poput njegovih. Morat ce poraditi na vlastitoj iskrenosti.
Edvvardu su usne zatitrale, odupiruci se osmijehu.
Bella je strusila još nekoliko decilitara, gledajuci pokraj nas, prema prozoru. Vjerojatno se
pretvarala da nas nema. Ili možda samo mene. Nikom drugom u ovom društvu ne bi se gadilo to što ona radi. Baš naprotiv - vjerojatno su se jedva suzdržavali da joj ne otmu šalicu iz ruke.
Edvvard je zakolutao ocima.
Pobogu, kako itko može podnijeti život s njim? Baš je šteta što ne može cuti Belline misli.
Onda bi i njoj poceo totalno ici na jetra, pa bi joj dojadio život s njim.
Edvvard se kratko zahihotao. Bella je smjesta svrnula pogled prema njemu i blago se
osmjehnula kad je vidjela da se smješka. Pretpostavio bih da takvo što vec dosta dugo nije
vidjela.
"Nešto je smiješno?" kazala je tiho.
"Jacob", odgovorio joj je.
Pogledala je ovamo s novim umornim smiješkom za mene. "Jake je prava provala", složila se.
Super, sad sam i dvorska luda. "Bada bing", promrsio sam, slabašno oponašajuci poentiranje gega.
Opet se osmjehnula, a onda opet potegnula iz šalice. Lecnuo sam se kad je slamka pocela
usisavati prazni zrak, stvarajuci glasan zvuk srkanja.
"Uspjela sam", rekla je, ponosna na sebe! Glas joj je bio jasniji - i dalje promukao, ali prvi put danas nije bio puki šapat. "Ako zadržim ovo u sebi, Carlisle, hoceš li izvaditi igle iz mene?"
"Cim bude moguce", obecao joj je. "Da ti pravo kažem, ionako nemaš neke koristi od njih."
Rosalie je pomilovala Bellu po celu, i njih dvije su razmijenile pogled pun nade.
I svakome je to bilo ocito - šalica ljudske krvi smjesta je donijela promjenu. Boja joj se vracala - u voštanim joj se obrazima naslucivala natruha rumenila. Vec se cinilo da joj Rosalieno podupiranje ne treba toliko. Disala je lakše, a zakleo bih se i da joj je srce kucalo snažnije i ravnomjernije.
Sve joj se ubrzalo.
Ona utvarna nada u Edwardovim ocima pretvorila se u stvarnu. "Bi li htjela još?" usrdno je
rekla Rosalie. Belli su se objesila ramena.
Edvvard je prostrijelio Rosalie pogledom prije nego što se obratio Belli. "Ne moraš odmah piti još."
"Ma da, znam. Ali... htjela bih", tmurno je priznala.
Rosalie je tankim, oštrim prstima prošla kroz Bellinu mlitavu kosu. "Nemoj da ti bude
neugodno zbog toga, Bella. Tvoje tijelo ima prohtjeve. Svi to razumijemo." Ton joj je isprva bio smirujuci, ali onda je oštro dodala: "Svatko kome to nije jasno ne bi trebao biti tu."
To je ocito bilo upuceno meni, ali nisam dopuštao da me Blondinka uzruja. Bilo mi je drago što je Belli bolje. Pa što onda ako mi je razlog tome oduran? Nije da sam išta rekao.
Carlisle je uzeo šalicu Belli iz ruke. "Odmah se vracam."
Bella je zurila u mene nakon što se on izgubio.
"Jake, grozno izgledaš", zaškripala je.
"Gle tko se javlja."
"Ozbiljno ti kažem - koliko vec ima da nisi spavao?"
Razmislio sam malo o tome. "Ha. Nisam baš siguran."
"Ajoj, Jake. Sad još i tebi kvarim zdravlje. Ne budi blesav."
Zaškrgutao sam zubima. Ona ima pravo ubiti sebe zbog jednog cudovišta, ali ja nemam pravo propustiti nekoliko noci sna da je gledam kako to radi?
"Odmori se, molim te", nastavila je. "Na katu imaš nekoliko kreveta - slobodno uzmi koji
hoceš."
Izraz Rosaliena lica jasno mi je davao do znanja da barem jedan ne mogu slobodno uzeti.
Upitao sam se zbog toga zašto Besanoj Ljepotici uopce treba krevet. Zar joj je toliko stalo do rekvizita?
"Hvala ti, Bells, ali radije bih spavao na zemlji. Da se maknem od smrada, znaš."
Složila je grimasu. "Tocno."
Carlisle se uto vratio, a Bella je odsutno posegnula prema krvi, kao da joj je nešto drugo na
umu. S istim zamišljenim izrazom lica pocela ju je i srkati.
Stvarno je izgledala bolje. Pridigla se, pazeci na cjevcice, i odgurnula u sjedeci položaj.
Rosalie je bdjela nad njom, ruku spremnih da pridrže Bellu u slucaju da klone. Ali Belli nije
trebala. Duboko udišuci izmedu gutljaja, Bella je brzo iskapila drugu šalicu.
"Kako ti je sada?" upitao ju je Carlisle.
"Nije mi zlo. Nekako sam gladna... samo nisam sigurna jesam li gladna ili žedna, znaš?"
"Carlisle, samo je pogledaj", promrmljala je Rosalie, puna sebe kao macka koja je upravo
proždrla kanarinca. "Ovo je ocito to što joj tijelo traži. Trebala bi popiti još."
"Još uvijek je ljudsko bice, Rosalie. Treba joj i hrana. Pricekajmo malo da vidimo kako ce ovo djelovati na nju, pa možda možemo opet pokušati s hranom. Jede li ti se nešto konkretno, Bella?"
"Jaja", smjesta je rekla, a onda razmijenila pogled i smiješak s Edvvardom. Njegov je osmijeh bio krhak, ali u licu mu je bilo više života nego prije.
Tada sam trepnuo, i zamalo zaboravio kako da opet otvorim oci.
"Jacobe", promrmljao je Edvvard. "Stvarno ti treba sna. Kao što Bella kaže, svakako slobodno možeš uzeti bilo koji prostor kod nas, premda bi ti vjerojatno vani bilo udobnije. Ne brini ni zbog cega - obecavam ti da cu te naci, bude li potrebe."
"Jasno, jasno", promumljao sam. Sad kad se cinilo da Bella ima još koji sat pred sobom,
mogao bih pobjeci. Naci neko drvo i sklupcati se pod njim... Dovoljno daleko odavde da miris ne dopre do mene. Krvopija ce me probuditi pode li nešto ukrivo. Toliko mi duguje.
"Tocno", složio se Edvvard.
Kimnuo sam glavom, te stavio ruku na Bellinu. Njezina je bila ledeno hladna.
"Da ti barem bude bolje", rekao sam.
"Hvala, Jacobe." Okrenula je svoju šaku i stisnula moju. Osjetio sam kako joj tanki vjencani
prsten labavo landra na košcatom prstu.
"Dajte joj, ne znam, nekakvu deku", promrmljao sam kad sam krenuo prema vratima.
Prije nego što sam stigao donde, dva su urlikanja proparala mirni jutarnji zrak. Nije se moglo ne cuti neodložnost u njihovu tonu. Ovaj put nije moglo biti nesporazuma.
"Kvragu", zarežao sam i bacio se kroz vrata. Bacio sam se tijelom s trijema, puštajuci plamenu da me rastrga usred skoka. Zaculo se oštro drapanje kad mi se odjeca rasparala. Drek. To mi je bila jedina odjeca koju imam. A što sad. Sletio sam na šape i pojurio prema zapadu.
Sto je bilo? viknuo sam u glavi.

Stižu, odgovorio mi je Seth. Barem trojica.
Jesu li razdvojeni?
Trcim pravocrtno prema Sethu brzinom svjetlosti, obecala mi je Leah. Osjetio sam kako joj
zrak puše kroz pluca dok se tjera do nevjerojatnog ubrzanja. Suma je šibala oko nje. Zasad
nema drugih tocaka napada.
Seth, da ih nisi izazivao. Pricekaj me.
Usporavaju. Gah - totalno mije cudno što ih ne mogu cuti. Mislim da... Što?
Mislim da su se zaustavili. Cekaju ostatak copora? Psst. Osjecaš to?
Upio sam njegove dojmove. Slab, bešuman treptaj u zraku.
Netko se fazira ?
Takav mije dojam, složio se Seth.
Leah je uletjela na malu cistinu gdje nas je cekao Seth. Proparala je kandžama po zemlji,
okrecuci se u mjestu kao trkaci auto.
Cuvam ti leda, buraz.
Stižu, rekao je Seth usplahireno. Polako. Išcekuju.
Samo što nisam, rekao sam im. Nastojao sam letjeti kao Leah. Bilo mi je grozno biti razdvojen od Setha i Lee dok je potencijalna opasnost bliža njima nego meni. Loše. Trebao bih biti s njima, izmedu njih i toga što vec nailazi.
Ma gle tko je sav pun ocinskih osjecaja, oporo je pomislila Leah. Drži situaciju na umu, Leah.
Cetvorica, zakljucio je Seth. Mali je imao dobre uši. Trojica kao vukovi, jedan kao covjek.
Tada sam izbio na malu cistinu i smjesta stao na celo. Seth je odahnuo i zatim se uspravio,
vec zauzevši mjesto pri mome desnom ramenu. Leah mi se svrstala uz lijevo s malo manje
oduševljenja.
Znaci, sad sam po cinu niža od Setha, progundala je sebi u bradu.
Tko prvi, uzima, pomislio je Seth, pun sebe. Uostalom, nisi jošbila Alfina Treca. Ipak
napreduješ.
Ne napredujem kad sam niža po položaju od svoga balavog brata.
Psst! potužio sam se. Baš me briga gdje stojite. Zacepite i pripremite se.
Izbili su na vidik nekoliko sekundi nakon toga, hodom, kao što je Seth i mislio. Jared prvi, kao covjek, podignutih ruku. Paul, Quil i Collin cetveronoške iza njega. U držanju im nije bilo agresivnosti. Zadržali su se iza Jareda, naculjenih ušiju, pozorni ali smireni.
Samo... bilo mi je cudno da je Sam poslao Collina, a ne Embryja. Ja to ne bih ucinio da šaljem diplomatsko izaslanstvo na neprijateljski teritorij. Ne bih poslao klinca. Poslao bih iskusnog borca.
Finta? pomislila je Leah.
Jesu li Sam, Embry i Brady samostalno krenuli u napad? To mi se nije cinilo izglednim.
Hoceš da provjerim? Mogu optrcati crtu i vratiti se za dvije minute.
Da upozorim Cullenove? upitao se Seth.
Cemu, ako su nas htjeli razdvojiti? upitao sam ih. Cullenovi znaju da se nešto zbiva. Spremni su.
Sam ne bi bio tako glup... prošaptala je Leah, uma rastrgana strahom. Zamišljala je kako Sam napada Cullenove sa samo još dvojicom uza se.
Ne, ne bi, primirio sam je, premda je i meni došlo pomalo mucno od prizora u njezinoj glavi.
Cijelo to vrijeme, Jared i tri vuka samo su nas gledali i cekali. Bilo mi je jezovito ne cuti što
Quil, Paul i Collin govore jedan drugome. Izrazi su im bili prazni - necitljivi.
Jared se nakašljao, te kimnuo prema meni.
"Bijela zastava primirja, Jake. Došli smo na razgovor."
Misliš da je to istina? upitao me Seth.
Imalo bi smisla, ali...
Upravo tako, složila se Leah. Ali.
Nismo se opustili.
Jared se namrštio. "Bilo bi nam lakše razgovarati kad bih i ja vas cuo."
Odupro sam mu se pogledom. Nisam se namjeravao fazirati sve dok mi situacija ne postane
ugodnija. Sve dok mi ne bude imala smisla. Cemu Collin? Taj me dio najviše zabrinjavao.
"Okej. Onda cu samo ja govoriti, valjda", rekao je Jared. "Jake, htjeli bismo da nam se vratiš."
Quil je iza njega tiho zacvilio. Podržavajuci tu izjavu.
"Rastrgao si našu obitelj. Ne bi tako trebalo biti."
Nije da se nisam baš slagao s tim, ali teško da je u tome bila stvar. Izmedu Sama i mene
trenutacno je postojao izvjestan broj nerazriješenih razlika u stavovima.
"Znamo da imaš... stav o situaciji s Cullenovima. Znamo da je to problem. Ali ovo je
pretjerano."
Seth je zarežao. Pretjerano? A napasti naše saveznike bez upozorenja ne bi bilo pretjerano?
Seth, jesi li ikada cuo za pokerašku facu? Smanji doživljaj.
Oprosti.
Jared je nacas pogledao u Setha, pa opet u mene. "Sam je voljan ne žuriti, Jacobe. Smirio se, razgovarao s drugim starješinama. Odlucili su da izravna reakcija više nikom nije u interesu."
U prijevodu: Vec su izgubili faktor iznenadenja, pomislila je Leah.
Cudilo me koliko su nam zajednicke misli zasebne. Copor nam je vec postao Samov copor,
vec su nam se pretvorili u "njih". U nešto izvanjsko i tude. Narocito mi je cudno bilo cuti kako Leah razmišlja na taj nacin -kako se cvrsto svrstala uz "nas".
"Billy i Sue slažu se s tobom, Jacobe, da možemo pricekati da se Bella... izdvoji iz problema.
Nikome od nas ne bi bilo ugodno da je mora ubiti."
Premda sam upravo oprao Setha zbog toga, nisam se mogao suzdržati da sada i sam tiho ne zarežim. Znaci, njima baš ne bi bilo ugodno pociniti umorstvo, a?
Jared je opet podigao ruke. "Mir, Jake. Znaš što hocu reci. Stvar je u tome da cemo pricekati i vidjeti kako se situacija mijenja. Naknadno odluciti postoji li problem sa... stvorom."
Ha, pomislila je Leah. Kako kenja.
Ne vjeruješ mu?
Znam što misle, Jake. Sto Sam misli. Klade se na to da ce Bella ionako umrijeti. A racunaju da ceš se onda tako razljutiti da...
Da cu sam biti na celu napada. Uši su mi se stisnule uz lubanju. Leina pretpostavka zvucala
mi je prilicno uvjerljivo. A i vrlo moguce. Kada... ako taj stvor ubije Bellu, bit ce mi lako
smetnuti s uma svoje sadašnje držanje prema Carlisleovoj obitelji. Oni ce mi vjerojatno
ponovno poceti izgledati kao neprijatelji - kao ništa više od pijavica i krvopija.
Podsjetit cu te, prišapnuo mi je Seth.
Znam da hoceš, mali. Pitanje je samo hocu li te htjeti cuti.
"Jake?" oslovio me Jared.
Teško sam uzdahnuo.
Leah, podi u obilazak - za svaki slucaj. Ja cu morati porazgovarati s njim, a hocu biti siguran
da se ništa drugo ne zbiva dok sam u fazi.
Daj, molim te, Jacobe. Možeš fazirati preda mnom. Usprkos mojim krajnjim naporima, vec
sam te vidjela golog - što mi nije narocito zanimljivo, pa bez brige.
Ne nastojim zaštititi nevinost tvojih ociju, nego naša leda. Briši.
Leah je kratko frknula i jurnula u šumu. Cuo sam kako joj se kandže zarivaju u tlo, tjeraju je brže.
Golotinja je bila nezgodan, ali i neizbježan dio života copora. Nikome od nas nije smetala prije nego što nam se Leah pridružila. Tada je postalo nezgodno. Leah je imala prosjecnu
sposobnost vladanja svojom naravi -trebalo joj je uobicajeno vrijeme da prestane frcati iz
odjece kad god zbog necega pošizi. Svi smo je imali priliku vidjeti. A nije da nije bila vrijedna gledanja; samo totalno nije bilo vrijedno naci se naknadno u situaciji da te ona ulovi kako razmišljaš o tome.
Jared i ostali opreznih su lica zurili u mjesto na kojem se izgubila u raslinju.
"Kamo je pošla?" upitao je Jared.
Precuo sam ga, zažmirio i opet se pribrao. Bilo mi je kao da zrak drhti oko mene, trese se s
mene u malim valovima. Pridigao sam se na stražnje noge i ulovio trenutak tocno tako da sam
se našao u posve uspravnom položaju kad sam se istitrao u ljudski lik.
"O", rekao je Jared. "Hej, Jake."
"Hej, Jared."
"Hvala što razgovaraš sa mnom." "Aha."
"Htjeli bismo da nam se vratiš, covjece." Quil je opet zacvilio.
"Ne znam baš mogu li samo tako, Jarede."
"Vrati se doma", rekao je, naginjuci se prema meni. Moleci me. "Možemo to riješiti. Nije ti
ovdje mjesto. Pusti i da se Seth i Leah vrate doma."
Nasmijao sam se. "Baš. Kao da ih od prvog trenutka ne preklinjem da to ucine."
Seth je frknuo iza mene.
Jared je razmislio o tome, ponovno me gledajuci s oprezom. "Onda, što cemo sada?"
Razmišljao sam o tome više od minute dok je cekao.

"Ne znam. Ali ionako nisam siguran da bi se to moglo vratiti na staro, Jarede. Ne znam kako to ide - nemam dojam da mogu samo biti ili ne biti Alfa kako mi se svidi. Cini mi se da je to trajno."
"Svejedno ti je mjesto uz nas."
Podigao sam obrve. "Dvama Alfama ne može biti mjesto u istom coporu, Jarede. Sjecaš se
kako nam je sinoc malo falilo? Suparnicki nagon je prejak."
"Znaci, ostatak života cete se samo družiti s parazitima?" oštro je upitao. "Ovdje nemate dom.
Vec ste ostali bez odjece", napomenuo je. "Cijelo vrijeme ceš biti vuk? Znaš da Leah ne voli
tako jesti."
"Leah može raditi što god hoce kad ogladni. Došla je svojom voljom. Ja nikome ne
naredujem."
Jared je uzdahnuo. "Samu je žao zbog onoga što ti je ucinio."
Kimnuo sam. "Ne ljutim se više."
"Ali?"
"Ali necu se vratiti, ne sada. Pricekat cemo i mi da vidimo kako ce biti. I cuvat cemo Cullenove
koliko god budemo smatrali da treba. Jer ovdje nije
samo stvar u Belli, što god vi mislili. Cuvamo one koje treba cuvati. A to se odnosi i na
Cullenove." Barem za dobar broj njih, u svakom slucaju.
Seth je tiho zaštektao, dajuci do znanja da se slaže.
Jared se namrštio. "Onda ti ocito ništa ne mogu reci."
"Ne sada. Vidjet cemo kako ce biti."
Jared se okrenuo prema Sethu, posvetivši se sada njemu po strani od mene. "Sue me
zamolila da ti kažem - ne, da te kumim - da se vratiš kuci. Srce joj je slomljeno, Seth. Sasvim je sama. Ne znam kako joj ti i Leah to možete raditi. Ostaviti je ovako, netom nakon što vam je tata umro—"
Seth je zacvilio.
"Lakše malo, Jared", upozorio sam ga.
"Samo mu dajem do znanja kako stvari stoje."
Frknuo sam svisoka. "Baš." Sue je bila najjaca osoba koju znam. Jaca od moga tate, jaca od mene. Dovoljno jaka da igra na kartu osjecaja svoje djece ako ce se zato vratiti doma. Ali nije bilo fer tako se poigravati sa Sethom. "Koliko ono sati Sue zna za ovo? A vecinu tog vremena bila je uz Billyja i Starog Quila i Sama? Ma da, siguran sam da naprosto premire od samoce.
Jasno da slobodno smiješ otici ako tako želiš. Kao što dobro znaš."
Seth je šmrknuo.
Zatim je, sekundu poslije, naculio uho prema sjeveru. Leah je sigurno blizu. Pobogu, brza je.
Dva takta potom, Leah se naglo zaustavila u grmlju nekoliko metara od nas. Došetala je i
zauzela mjesto ispred Setha. Zadržala je nos u zraku, napadno ne gledajuci prema meni. Bio sam joj zahvalan.
"Leah?" upitao ju je Jared.
Pogledala ga je u oci i malcice iskezila zube.
Jareda njezino neprijateljsko držanje nije iznenadilo. "Leah, znaš da radije ne bi bila ovdje."
Zarežala je na njega. Nije opazila moj pogled upozorenja. Seth je zacvilio i bubnuo je
ramenom.
"Oprosti", rekao je Jared. "Necu te uzimati zdravo za gotovo. Ali tebe ništa ne veže uz
krvopije."
Leah je vrlo upadljivo pogledala svoga brata, a zatim mene.
"Znaci, želiš paziti na Setha, to kužim", rekao je Jared. Oci su mu prešle preko moga lica, a
onda se vratile na njezino. Vjerojatno se pitao što joj taj drugi pogled znaci - baš kao i ja. "Ali Jake nece dopustiti da mu se išta dogodi, a on se ne boji biti tu." Jared je složio facu.
"Uglavnom, molim te, Leah. Htjeli bismo da nam se vratiš. Sam bi htio da nam se vratiš."
Leah je trznula repom.
"Sam mi je rekao da te preklinjem. Rekao mi je da doslovce kleknem ako budem morao. On bi
želio da se vratiš doma, Lee-lee, gdje ti je mjesto."
Opazio sam kako se Leah trgnula kad ju je Jared oslovio starim nadimkom kojim ju je Sam
zvao. A onda, kad je dodao te cetiri rijeci na kraju, nakostriješila se i pocela urlati kojekakva
rezanja kroza zube. Nisam joj morao biti u glavi da cujem psovke kojima ga obasipa, a to je
vrijedilo i za njega. Prakticki su se cule konkretne pogrde koje mu upucuje.
Pricekao sam da završi. "Usudit cu se pretpostaviti da je Lei mjesto gdje god sama želi biti."
Leah je zarežala, ali kako je strijeljala pogledom Jareda, procijenio sam da se slažemo.
"Cuj, Jared, još uvijek smo obitelj, okej? Ova ce razmirica proci, ali dok još traje, vjerojatno bi vam bolje bilo da se držite svoga teritorija. Cisto zato da ne bi bilo nesporazuma. Nitko ne želi okršaj u obitelji, je 1' tako? To ni Sam ne želi, zar ne?"
"Jasno da ne želi", brecnuo se Jared. "Držat cemo se svoga teritorija. Ali koji je to tvoj teritorij, Jacobe? Da nije možda vampirski teritorij?"
"Ne, Jarede. Zasad sam beskucnik. Ali bez brige - nece ni to trajati dovijeka." Morao sam
udahnuti. "Nije još dugo... preostalo. Okej? Onda ce Cullenovi vjerojatno otici, a Seth i Leah
se vratiti doma."
Leah i Seth zatulili su uglas, uskladeno okrecuci nosove prema meni.
"A ti, Jake?"
"Vracam se u šumu, mislim. Stvarno se ne mogu zadržati blizu La Pusha. Dva Alfe znacila bi
previše napetosti. Uostalom, ionako sam vec išao svojim putem. Prije ove nevolje."
"Što ako budemo htjeli razgovor?" upitao me Jared.
"Zatulite - ali pazite na crtu, okej? Doci cemo mi vama. A Sam vas ne mora slati u tolikom
broju. Nije nam do borbe."
Jared se namrštio, ali kimnuo je glavom. Nije mu se svidalo što postavljam Samu uvjete.
"Vidimo se još, Jake. Ili se ne vidimo." Mahnuo mi je preko volje.
"Cekaj malo, Jarede. Je li Embry dobro?"
Iznenaden izraz prešao mu je licem. "Embry? Jasno, dobro je. Zašto?" "Samo se pitam zašto
je Sam poslao Collina."
Pazio sam kako ce reagirati, još uvijek sumnjajuci da se nešto zbiva. Vidio sam bljesak znanja u njegovim ocima, ali izraz im nije bio onakav kakav sam ocekivao.
"To te se stvarno više ne tice, Jake." "Ocito. Samo me zanimalo."
Krajickom oka zapazio sam trzaj, ali nisam dao do znanja da sam ga vidio, jer nisam htio odati Quila. Reagirao je na spomenutu temu.
"Prenijet cu Samu tvoje... upute. Dovidenja, Jacobe." Uzdahnuo sam. "Aha. Bok, Jarede. Hej, reci mome tati da sam dobro, može? I da se ispricavam, i da ga volim."
"I to cu prenijeti." "Hvala."
"Idemo, decki", rekao je Jared. Okrenuo se i maknuo s vidika da se fazira jer je Leah bila tu.
Paul i Collin otišli su mu za petama, ali Quil je oklijevao. Tiho je ciknuo, a ja sam mu prišao
korak bliže.
"Ma da, i ti meni fališ, buraz."
Quil je doskakutao do mene potišteno spuštene glave. Potapšao sam ga po ramenu.
"Bit cu ja dobro."
Zacvilio je.
"Reci Embryju da mi vas dvojica nedostajete uz bok."
Kimnuo je i zatim pritisnuo nos na moje celo. Leah je frknula. Quil je podigao pogled, ali ne
prema njoj. Osvrnuo se prema mjestu kuda su ostali otišli.
"Ma da, idi doma", rekao sam mu.
Quil je opet ciknuo i pošao za ostalima. Kladim se da ga Jared nije krajnje strpljivo cekao. Cim je otišao, povukao sam toplinu iz sredine tijela i pustio je da mi navre kroz udove. U bljesku jare opet sam se našao na sve cetiri.
Mislila sam da cete vas dvojica zabrljati, podsmjehnula se Leah. Prešao sam preko toga.
Je li to bilo okej? upitao sam ih. Brinulo me govoriti tako u njihovo ime, kad nisam mogao cuti što tocno misle. Ništa nisam htio uzimati zdravo za gotovo. Nisam u tom pogledu htio biti kao Jared. Jesam li rekao išta što niste htjeli? Jesam li propustio reci nešto što sam trebao?
Super si bio, Jake! podupro me Seth.
Mogao si kresnuti Jareda, pomislila je Leah. Ne bih se bunila. Sad znamo zašto Embry nije
smio doci, pomislio je Seth. Nisam ga shvatio. Nije smio?
Jake, jesi vidio Quila? Prilicno je rastrgan, je V tako? Kladim se u deset prema jedan da je
Embry još više potresen. A Embry nema svoju Claire. Nema šanse da Quil samo tako ode iz
La Pusha. Embry bi mogao. Zato Sam ne želi nimalo riskirati da ga nagovoriš da dezertira. Ne želi da naš copor postane išta veci nego što vec je.
Stvarno? Misliš da je tako? Sumnjam da bi se Embry protivio komadanju pokojeg Cullena.
Ali on ti je najbolji prijatelj, Jake. On i Quil radije bi stajali uz tebe nego se borili protiv tebe.
Pa, onda mi je drago što ga je Sam zadržao doma. Ovaj copor je vec dovoljno velik.
Uzdahnuo sam. Dobro, onda. Znaci, zasad je sve okej. Seth, bi mogao malo držati situaciju na oku? I Leah i ja trebamo malo ubiti oko. Ovo je djelovalo pošteno, ali tko zna? Možda je bila pinta.
Nisam uvijek bio tako paranoican, ali sjecao sam se kako je Sam predan. Kako je posve
iskljucivo usmjeren na uništavanje opasnosti koju vidi. Hoce li iskoristiti cinjenicu da nam sada može lagati?
Nema problema1. Seth je jedva cekao uciniti sve što može. Hoceš da objasnim Cullenovima
što je bilo? Vjerojatno su još uvijek pomalo napeti.
Ja cu. Ionako bih htio vidjeti kako stoje stvari.
Primijetili su kovitlac prizora u mom sprženom mozgu.
Seth je iznenadeno zacvilio. Fuj.
Leah je pocela mahati glavom, kao da želi istresti prizor iz svijesti. Vrag te nece, to je svakako najodumija stvar koju sam u životu cula. Bljak. Da imam išta u želucu, sad bih se izbljuvala.
Pa oni jesu vampiri, valjda, prihvatio je Seth nakon jedne minute, nastojeci potrti Leinu
reakciju. Hocu reci, to mi ima smisla. A ako ce pomoci Belli, onda je to dobro, je l' tako?
I Leah i ja zagledali smo se u njega.
Sto je sad?
Mami je cesto ispadao iz ruke dok je bio beba, rekla mi je Leah. Na glavu, ocito.
A i znao je glodati rešetku kolijevke. Premazanu olovnom bojom? Sudeci po priloženom,
pomislila je.
Seth je frknuo. Baš duhovito. A da vas dvoje zacepite i zaspite?