21. SRETNI ZAUVEK
Preuzeto sa http://www.robertpattinsonsrb.com
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Tako da se na koncu radilo o sprezi razlicitih stvari, ali sve se zaista svelo samo na... Bellu", objašnjavao je Edvvard. Naša obitelj i preostalih dvoje gostiju sjedili su u velikoj sobi Cullenovih dok je šuma iza visokih prozora tonula u mrak. Vladimir i Stefan izgubili su se prije nego što nam je slavlje završilo. Krajnje ih je razocarao nacin na koji se situacija razriješila, ali Edward je rekao da im je kukavicko držanje Voltura bilo
zabavno gotovo u dovoljnoj mjeri da im nadoknadi osjecaj osujecenosti. Benjamin i Tia otišli su brzo nakon Amuna i Kebi, jedva cekajuci da im jave ishod sukoba; bila sam sigurna da cemo ih opet vidjeti - barem Benjamina i Tiu. Nijedan se nomad nije zadržao. Peter i Charlotte obavili su kratak razgovor s Jasperom, a zatim su i oni nestali. I ponovno okupljene Amazonke jedva su cekale povratak kuci - teško im je padalo izbivanje iz ljubljene kišne prašume - premda su više oklijevale s odlaskom od drugih pojedinaca. "Moraš mi dovesti dijete u posjet", usrdno me zamolila Zafrina. "Obecaj mi, mlada." Nessie je pritisnula rucicu na moj vrat, takoder me moleci. "Naravno, Zafrina", pristala sam.
"Bit cemo mi velike prijateljice, Nessie moja", izjavila je divlja žena prije nego što je otišla sa svojim sestrama. Irski je koven otputovao za njima. "Svaka cast, Siobhan", pohvalio ju je Carlisle dok su se opraštali. "Ah, moc pustih želja", sarkasticno mu je odgovorila, zakolutavši ocima. A onda se uozbiljila. "Naravno, ovo nije gotovo. Volturi nece oprostiti to što se tu dogodilo."
Edvard je na to dao odgovor. "Ozbiljno su poljuljani; samopouzdanje im je smrskano. Ali, tocno, siguran sam da ce se jednog dana oporaviti od udarca. A tada..." Oci su mu se stvrdnule. "Slutim da ce nas pokušati likvidirati jednog po jednog." "Alice ce nas upozoriti kada odluce napasti", rekla je Siobhan sigurnim glasom. "Pa cemo se opet okupiti. Možda dode vrijeme kad ce naš svijet biti spreman u cijelosti se riješiti Voltura." "Možda dode to vrijeme", odvratio je Carlisle. "Dode li, stajat cemo zajedno." "Da, prijatelju, hocemo", složila se Siobhan. "A kako da doživimo neuspjeh, kada ja to svojom voljom necu dopustiti?" Grohotom se nasmijala. "Upravo tako", rekao je Carlisle. Zagrlio se sa Siobhan, te rukovao s Liamom. "Pokušajte pronaci Alistaira i ispricati mu što se dogodilo. Grozno mi je kad ga zamislim kako se iducih
deset godina skriva u mišjoj rupi." Siobhan je opet prasnula u smijeh. Maggie se izgrlila s Nessie i sa mnom, a zatim je irski
koven otišao. Denalijevci su otišli posljednji, a Garrett je pošao s njima - kao što ce i ubuduce ici s njima, bila
sam prilicno sigurna. Slavljenicko je ozracje preteško padalo Tanyi i Kate. Trebalo im je
vremena za žalovanje nad izgubljenom sestrom.
S nama su ostali Huilen i Nahuel, makar sam ocekivala da ce se njih dvoje vratiti s
Amazonkama. Carlisle je bio duboko uživljen u razgovor s Huilen; Nahuel je sjedio blizu nje i
slušao kako Edvvard nama ostalima pripovijeda ostatak price o sukobu, kako ga je samo on
znao.
"Alice je dala Aru izgovor koji mu je trebao da se izvuce iz borbe. Da ga Bella nije tako
prestravila, po svoj prilici bi pristupio provedbi njihova prvotnog plana."
"Prestravila?" sumnjicavo sam rekla. "Ja?"
Osmjehnuo mi se pogledom koji nisam potpuno prepoznala - blagim, ali takoder punim divljenja, a cak i pomalo iznurenim. "Kad ceš se napokon jasno sagledati?" nježno je rekao. Zatim je glasnije progovorio, obracajuci se i meni i ostalima. "Volturi nisu vodili poštenu borbu
vec dvije i pol tisuce godina. I nikad, nikad nisu vodili borbu u kojoj ne bi bili u prednosti. Narocito otkako su stekli Jane i Aleca, upuštali su se iskljucivo u klanja gdje im se nitko nije protivio. Da si samo vidjela kako smo im mi izgledali! Obicno Alec dokine sve osjete i osjecaje u
njihovim žrtvama dok oni izvode farsu vijecanja. Tako da nitko ne može pobjeci nakon izricanja presude. Ali, eto, mi smo stajali spremni i cekali ih, brojcano nadmocni i naoružani vlastitim darovima, dok je Bella njihove ucinila ništavnima. Aro je znao da ce, uz Zafrinu na našoj strani, oni biti slijepci kada bitka pocne. Siguran sam da bi naši redovi bili prilicno teško desetkovani, ali oni su bili sigurni da bi ista sudbina snašla i njihove redove. Postojala je cak uvjerljiva mogucnost da pretrpe poraz. Nikad se dosad nisu susreli s tom mogucnošcu. Danas se nisu uspjeli dobro nositi s njome."
"Teško je osjecati samopouzdanje kad te okružuju vukovi velicine konja", nasmijao se Emmett i bubnuo Jacoba u mišicu.
Jacob mu se kratko iscerio.
"Upravo zbog vukova su uopce i zastali", rekla sam. "Nego što", složio se Jacob.
"Apsolutno", složio se Edvvard. "To je bio još jedan prizor koji nikad nisu vidjeli. Prava Mjeseceva djeca rijetko se kad udružuju u copore, a nikada ne mogu narocito vladati sobom. Sesnaestero pregolemih, postrojenih vukova pružilo im je iznenadenje za koje nisu bili spremni. Caius zapravo premire od straha od vukodlaka. Prije nekoliko tisuca godina zamalo je izgubio borbu s jednim i nikada nije uspio prijeci preko toga."
"Znaci, postoje pravi vukodlaci?" upitala sam. "S punim Mjesecom, srebrnim mecima i svim tim?"
Jacob je frknuo. "Pravi. Ti to hoceš reci da sam ja izmišljen?"
"Znaš što hocu reci."
"Puni Mjesec, da", rekao je Edvvard. "Srebrni meci, ne - to je još jedna tlapnja koju su ljudi izmislili ne bi li sebe uvjerili da imaju ikakvih izgleda. Nije ih baš mnogo preostalo. Caius je poveo lov na njih i gotovo ih istrijebio."
"A to nikad prije nisi spomenuo zato što...?"
"Nikad nismo razgovarali o tome."
Prevrnula sam ocima, a Alice se nasmijala i nagnula - bila se ugnijezdila pod Edvvardovom
drugom rukom - da mi namigne. Zauzvrat sam je ošinula pogledom. Suludo sam je voljela, naravno. Ali sad kad sam imala priliku shvatiti da se zaista vratila kuci, da je njezin bijeg bio samo varka zato što je Edvvard morao vjerovati da nas je napustila, pocinjala mi je prilicno ici na jetra. Alice mi je dugovala podosta objašnjenja.
Alice je uzdahnula. "Hajde, više, skini to sa srca, Bella."
"Kako si mi to mogla uciniti, Alice?"
"Bilo je nužno."
"Nužno!" prasnula sam. "Potpuno si me uvjerila da cemo svi stradati! Tjednima sam bila u
komi."
"Moglo je i tako završiti", smireno je rekla. "A u tom si slucaju trebala biti spremna spasiti
Nessie."
Nagonski sam cvršce obujmila Nessie, koja mi je sada spavala u krilu.
"Ali znala si da postoje i druge mogucnosti", optužila sam je. "Znala si da ima nade. Je li ti ikada palo na pamet da si mi mogla sve ispricati? Znam da je Edvvard zbog Ara morao misliti da smo se našli u bezizlaznom položaju, ali mogla si reci meni."
Odmerila me kratkim pogledom. "Ne bih rekla", kazala je. "Jednostavno nisi tako dobra glumica."
"Razlog su bile moje glumacke sposobnosti?"
"Joj, daj se snizi za oktavu, Bella. Imaš li pojma koliko je ovo bilo komplicirano organizirati?
Cak nisam mogla biti sigurna da netko poput Nahuela postoji - samo sam znala da cu tražiti nešto što ne mogu vidjeti! Pokušaj zamisliti potragu za slijepom tockom - nije baš najlakši zadatak koji se ikada našao preda mnom. K tome, morali smo poslati ovamo kljucne svjedoke,
kao da nam se ionako nije vec dovoljno žurilo. I još sam cijelo vrijeme morala držati otvorene oci za slucaj da mi uvališ još neku uputu. Morat ceš mi u jednom trenutku reci što se to tocno nalazi u Riju. A prije svega toga, morala sam pokušati razabrati svaku varku koju bi Volturi
mogli smisliti i dati vam one malobrojne naputke koje mogu kako biste bili spremni za njihovu strategiju, a imala sam tek nekoliko sati da udem svim mogucnostima u trag. Iznad svega, morala sam vas cvrsto uvjeriti da sam vam dala nogu, jer Aro je morao biti uvjeren da vam
ništa nije ostalo u rukavu, inace se nikada ne bi obvezao dati vam ovakvu mogucnost da se
izvucete. A ako misliš da se nisam osjecala kao prasica—" "Okej, okej!" upala sam joj u rijec. "Žao mi je! Znam da ni tebi nije bilo lako. Ma samo što... znaš, nepodnošljivo si mi nedostajala, Alice. Nemoj mi to više raditi."
Cvrkutavi Alicein smijeh zazvonio je sobom, i svi smo se osmjehnuli na povratak te glazbe. "I ti si meni nedostajala, Bella. Oprosti mi, zato, i pokušaj se zadovoljiti time što si superjunakinja dana."
Sada su se i svi ostali nasmijali, a ja sam postideno sakrila lice u Nessienu kosu. Edvard se vratio analiziranju svake promjene namjera i prevlasti koja se danas zbila na cistini, te izjavio da je upravo moj štit natjerao Voltureda pobjegnu podvijena repa. Svi su me pogledali tako da mi je postalo neugodno. Cak i Edvard. Bilo mi je kao da sam tijekom jutra narasla za trideset metara. Pokušala sam zanemariti zadivljene poglede, držeci oci na usnulom Nessienu lišcu i nepromijenjenom Jacobovu izrazu.