19. LUKAVŠTINE
Preuzeto sa http://www.robertpattinsonsrb.com
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Aro se nije vratio svojoj zabrinutoj gardi koja je cekala na sjevernoj strani cistine; umjesto toga,
mahnuo im je da pridu. Edvard je smjesta poceo uzmicati, vukuci mene i Emmetta za ruke. Požurili smo unatraške, držeci na oku napredovanje prijetnje. Jacob se najsporije povlacio, a krzno na ramenima stajalo mu je posve nakostriješeno dok je kezio ocnjake na Ara. Renesmee gaje primila za vrh repa dok smo uzmicali; držala ga je kao povodac, sileci Jacoba da ostane s nama. Stigli smo
do svoje obitelji u isti mah kad su tamni ogrtaci opet okružili Ara. Sada je njih i nas dijelilo tek pedeset metara - razdaljina koju je bilo tko od nas mogao preskociti za samo djelic sekunde. Caius je smjesta poceo raspravljati s Arom.
"Kako možeš trpjeti ovu sramotu? Zašto samo tu bespomocno stojimo suoceni s tako uvredljivim zlodjelom, prikrivenim tako apsurdnom obmanom?" Držao je ruke kruto uz bok, šaka svijenih u kandže. Upitala sam se zašto samo ne dotakne Ara kako bi podijelio svoje mišljenje. Vidimo li mi to vec raskol u njihovim redovima? Je li moguce da nam se tako posrecilo? "Jer to je cijela istina", spokojno mu je rekao Aro. "Do zadnje rijeci. Vidi koliki svjedoci stoje spremni posvjedociti da su vidjeli kako ovo cudesno dijete raste i sazrijeva vec i u tom kratkom
razdoblju koliko je poznaju. Da su osjetili toplinu krvi što kola njezinim žilama." Arova gesta prešla je od Amuna na jednoj strani do Siobhan na drugoj. Caius je cudno reagirao na Arove smirujuce rijeci, prenuvši se jedva primjetno na spomen svjedoka. Ljutnja mu se povukla s lica, a namjesto nje našla se hladna proracunatost. Bacio je prema svjedocima Voltura pogled koji je djelovao pomalo... plaho. I ja sam se osvrnula prema bijesnoj rulji, i smjesta uocila da joj taj opis više ne pristaje. Mahnita želja za nasiljem pretvorila se u zbunjenost. Gomila je kiptjela od sašaptavanja dok si je nastojala obrazložiti to što se upravo dogodilo. Caius se mrštio, duboko zamišljen. Nagadanje u njegovu licu podjarilo je plamen mojeg tinjajuceg bijesa i istodobno me zabrinulo. Sto ako garda opet reagira na neki nevidljivi signal, kao i dok je marširala? Zabrinuto sam pregledala svoj štit; djelovao mi je jednako neprobojno kao prije. Sada sam ga protegnula u nisku, široku kupolu nadvijenu nad našu družinu. Osjecala sam oštre perjanice svjetlosti na mjestima gdje su mi stajali obitelj i prijatelji - svatko od njih imao je jedinstven okus za koji sam smatrala da ce mi uz malo prakse postati prepoznatljiv. Vec sam znala Edwardov - njegov je bio upravo najsjajniji od svih. Smetao me višak praznog prostora oko sjajnih tocaka; štit nije imao fizicku granicu, pa ako bilo koji nadareni Voltur ude pod njega, nece više štititi nikoga osim mene. Osjetila sam kako mi se celo mreška dok sam vrlo pažljivo cvršce privijala elasticni oklop. Carlisle se nalazio najdalje na celu; usisavala sam štit prema natrag mic po mic, nastojeci njime što tocnije obaviti njegovo tijelo.
Cinilo mi se da mi štit izlazi u susret. Obujmio je njegovu priliku; kad se Carlisle pomaknuo u stranu kako bi stao bliže Tanyi, elasticno se tkivo rastegnulo s njim, privuceno njegovom iskrom. Opcinjeno sam privukla daljnje niti u tkanju, ovijajuci njime svako svjetlucavo oblicje koje je
pripadalo prijatelju ili savezniku. Štit je rado prianjao uz njih, krecuci se zajedno s njima. Protekla je tek jedna sekunda; Caius je i dalje raspravljao.
"Vukodlaci", naposljetku je promrmljao. S iznenadnim naletom panike shvatila sam da je vecina vukodlaka nezašticena. Spremala
sam se protegnuti štit na njih kad sam shvatila da, zacudo, i dalje osjecam njihove iskre. Radoznalo sam ga cvršce privukla, sve dok se Amun i Kebi - najdalji rub naše skupine - nisu našli vani, s vukovima. Nakon što su dospjeli na suprotnu stranu, njihova su mi se svjetla
izgubila. Moje novo osjetilo više ih nije poimalo. Ali vukovi su mi i dalje jarko plamtjeli - ili barem polovica, tocnije. Hmm... opet sam ga malo razmaknula, i cim mi je Sam dospio pod pokrov, svi su vukovi ponovno jarko zaiskrili. Umovi su im zacijelo medusobno povezaniji nego što sam zamišljala. Ako se Alfa nade unutar mog štita, umovi svih ostalih postat ce im zašticeni u potpuno istoj mjeri kao i njegov. "Ah, brate..." Aro je s bolnim izrazom lica odgovorio na Caiusovu izjavu. "Hoceš li braniti i taj savez, Aro?" oštro gaje upitao Caius. "Mjeseceva djeca od pamtivijeka su nam ljuti neprijatelji. Izlovili smo ih gotovo do istrebljenja u Europi i Aziji. No Carlisle potice druželjubiv odnos s ovim pregolemim nakotom - bez sumnje u namjeri da nas ugrozi. Da što bolje zaštiti svoje izopacene životne navade." Edvard se glasno nakašljao, a Caius ga je ošinuo pogledom. Aro je stavio tanku, krhku ruku preko svoga lica kao da mu je neugodno zbog drugog pradavnika.
"Caiuse, sredina dana je", napomenuo mu je Edvvard. Pokazao je na Jacoba. "Ovo nisu Mjeseceva djeca, ocito. Oni nemaju nikakve veze s vašim neprijateljima na suprotnoj strani svijeta."
"Vi tu uzgajate mutante", otpovrnuo mu je jetko Caius.
Edvard je stisnuo i opustio celjust, a onda mu smireno odgovorio: "Oni cak nisu ni vukodlaci. Aro ti to može u cijelosti objasniti ako mi ne vjeruješ."
Nisu vukodlaci? Bacila sam zbunjen pogled na Jacoba. Podigao je golema ramena i pustio ih da padnu - sliježuci njima. Ni on nije imao pojma o cemu to Edvvard govori.
"Mili Caiuse, bio bih te upozorio da ne ustrajavaš na tome da si mi povjerio svoje misli", promrmljao je Aro. "Premda se stvorenja smatraju vukodlacima, ona to nisu. Primjerenije bi bilo nazvati ih preoblicavateljima. Izbor oblicja vuka bio je puka slucajnost. Mogao je to jednako tako biti i medvjed ili jastreb ili pantera u trenutku prvog preoblicavanja. Ova stvorenja istinski nemaju veze s Mjesecevom djecom. Samo su naslijedili to umijece od svojih otaca. Odlika je nasljedna - njihova se vrsta ne nastavlja prenošenjem zaraze na druge, kao u slucaju istinskih vukodlaka."
Caius je oštro pogledao Ara s ozlojedenošcu i još necim u ocima - možda optužbom za izdajstvo.
"Oni znaju našu tajnu", suho je rekao.
Edvvard se spremio odgovoriti na tu optužbu, ali Aro ga je preduhitrio. "Oni su stvorenja našega nadnaravnog svijeta, brate. O tajnosti ovise možda i više od nas; teško da bi nas mogli razotkriti. Oprezno, Caiuse. Patvorene optužbe nikamo nas ne dovode."
Caius je duboko udahnuo i kimnuo. Razmijenili su dug, znacajan pogled. Ucinilo mi se da shvacam nalog pažljivo skriven u Arovim rijecima. Lažne optužbe ne pomažu pri uvjeravanju svjedoka koji motre s obje strane; Aro upozorava Caiusa da prijede na iducu
strategiju. Upitala sam se nije li razlog prividne napetosti izmedu dvojice pradavnika - Caiusovo odbijanje da podijeli svoje misli dodirom - u tome što Caiusu nije stalo do predstave u jednakoj mjeri kao Aru. Nije li predstojeci pokolj daleko bitniji Caiusu od ostajanja na neokaljanom
glasu.
"Želim razgovarati s potkazivacicom", naglo je objavio Caius, uprijevši ljutiti pogled u Irinu.
Irina nije pratila razgovor koji su vodili Caius i Aro; lice joj je bilo izobliceno od agonije, oci uprte u sestre, postrojene za pogibiju. Na licu joj se jasno vidjelo da je sada znala kako joj je optužba bila potpuno neopravdana.
"Irina", graknuo je Caius, nesretan što je uopce mora osloviti. Trgnula se i pogledala ga, istog trenutka u strahu. Caius je pucnuo prstima.
S oklijevanjem je napustila rubove formacije Voltura i ponovno stala pred Caiusa.
"Dakle, cini se da si ozbiljno pogriješila u svojim navodima", zapoceo je Caius.
Tanya i Kate zabrinuto su se nagnule prema naprijed.
"Žao mi je", prošaptala je Irina. "Trebala sam provjeriti što to tocno vidim. Ali pojma nisam imala..." Bespomocno je pokazala rukom prema nama.
"Mili Caiuse, jesi li mogao ocekivati od nje da trenutno pogodi kako vidi nešto tako cudnovato i nemoguce?" upitao ga je Aro. "Bilo tko od nas zakljucio bi isto što i ona."
Caius je pucnuo prstima prema Aru da ga ušutka.
"Svi znamo da si pogriješila", otresito je rekao. "Htio sam da prozboriš o svojim porivima."
Irina je plaho pricekala da on nastavi, a onda je ponovila: "O mojim porivima?"
"Da, onima zbog kojih si ih uopce došla uhoditi."
Irina se lecnula na rijec uhoditi.
"Nisi bila zadovoljna Cullenovima, zar ne?"
Okrenula je ojadene oci prema Carlisleovu licu. "Nisam", priznala je. "Jer...?" potaknuo ju je
Caius.
"Jer su vukodlaci ubili moga prijatelja", prošaptala je. "A Cullenovi nisu htjeli stati u stranu i pustiti me da ga osvetim." "Preoblicavatelji", tiho ju je ispravio Aro.
"Znaci, Cullenovi su stali na stranu preoblicavatelja protiv naše vlastite vrste - protiv prijateljice
jednog prijatelja, dapace", srocio je Caius sažetak.
Zacula sam kako Edvvard zgadeno mrmlja sebi u bradu. Caius je prolazio kroza svoj popis, tražeci optužbu koja bi se održala.