18. POMAMA
Preuzeto sa http://www.robertpattinsonsrb.com
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Naišli su paradno, na neki nacin lijepo.
Naišli su u krutoj, formalnoj formaciji. Kretali su se ukorak, ali nisu marširali; istekli su savršeno uskladeno izmedu stabala - kao tamno, neprekinuto oblicje koje kao daje lebdjelo na centimetar-dva ponad bijelog snijega, koliko su glatko prilazili. Vanjski im je rub bio siv; boja je u svakoj vrsti bivala sve tamnija, sve do najzagasitijeg crnila u srcu formacije. Svako je lice bilo u sjeni kukuljice. Tihi šum struganja njihovih stopala bio je tako pravilan da je zvucao kao glazba, kao složeni ritam koji ni na tren ne griješi. Na neki znak koji nisam opazila - ili možda nije bilo znaka, tek tisucljetne prakse - postrojba se izvila prema van. Kretnja je bila odviše kruta, odviše formalna da bi izgledala kao rastvaranje
cvijeta, iako je bojom na to podsjecala; to se rasklopila lepeza, elegantna ali vrlo uglata. Prilike u sivom raširile su se na bokove, dok su one tamnije nahrupile ravno prema naprijed u sredini, pomno kontrolirajuci svaku svoju kretnju. Napredovali su sporo ali odlucno, bez žurbe, bez napetosti, bez zabrinutosti. Kretali su se korakom nepobjedivih. Bilo je zamalo kao u mojoj davnoj nocnoj mori. Nedostajala je još samo ona zlurada žudnja koju sam vidjela na licima u svome snu - ono smješkanje osvetoljubive naslade. Volturi su zasad bili previše disciplinirani da bi iskazali bilo kakav osjecaj. Isto tako, na njima se nije vidjelo ni iznenadenja ni obeshrabrenosti pri pogledu na skup vampira koji ih ovdje ceka - na skup koji je naspram njih odjednom poceo djelovati dezorganizirano i nespremno. Nije se vidjelo da ih je iznenadio divovski vuk koji stoji medu nama. Prebrojila sam ih i preko volje. Bilo ih je trideset dvoje. Cak i kad se ne bi racunale dvije nježne prilike u crnim ogrtacima što su se vukle na samom zacelju, za koje sam pretpostavila da su supruge - jer je njihov zašticen položaj ukazivao na to da nece sudjelovati u napadu - svejedno su nas brojcano nadjacali. Nas spremnih za borbu bilo je samo devetnaestero, uz još sedmero koji ce promatrati naše uništenje. Cak i ako se pribroji desetero vukova, jaci su.
"Stižu crveni mundiri, stižu crveni mundiri", zagonetno je promrsio Garrett sebi u bradu, a onda se kratko zahihotao. Kliznuo je korak bliže Kate.
"Stvarno su došli", prišapnuo je Vladimir Stefanu.
"I supruge", otpovrnuo mu je Stefan siktajem. "I cjelokupna garda. Svi zajedno. Dobro da nismo išli na Volterru."
A onda, kao da im brojnost još nije dovoljno velika, dok su Volturi polako i velicanstveno napredovali, novi su vampiri poceli ulaziti na cistinu iza njih. Lica tog naizgled beskrajnog dotoka vampira bila su cista suprotnost bezizražajnoj discipliniranosti Voltura - iskazivala su kaleidoskop emocija. Isprva su otkrila šok, cak i izvjesnu strepnju pri pogledu na neocekivanu silu koja ih je docekala. Ali ta je briga brzo
prošla; osjecali su sigurnost u brojcanoj nadmoci, sigurnost u svome položaju iza nezaustavljive sile Voltura. Lica su im se opet uoblicila u izraze koje su imala prije nego što smo ih iznenadili. Bilo je sasvim lako shvatiti što im je na umu - lica su im bila toliko izricita. Ovo je bila
razbješnjela svjetina, izvan sebe od raspomamljene želje za izvršavanjem pravde. Nisam potpuno shvacala kako svijet vampira gleda na besmrtnu djecu sve dok nisam promotrila ta lica.
Bilo je jasno da ova skrpana, razularena bulumenta - od ukupno više od cetrdeset vampira - ima poslužiti Volturima kao vlastita skupina svjedoka. Nakon naše pogibije, oni ce proširiti vijest da su zlocinci uklonjeni, a cjelokupan je postupak Voltura bio posve nepristran. Najvecim
su dijelom izgledali kao da se nadaju kako ce dobiti više od puke prilike za svjedocenje - htjeli su pripomoci u komadanju i paljenju. Crno nam se pisalo. Cak i kad bismo nekako uspjeli dokinuti prednost Voltura, svejedno bi nas mogli pokopati tijelima. Cak i kad bismo ubili Demetrija, Jacob ne bi mogao umaknuti ovome. Osjetila sam kako isto to shvacaju i ostali oko mene. Ocaj je poceo tištati zrak, pritiskati me
snažnije nego dotad. Jedna vampirica u suparnickim redovima ocito nije pripadala nijednoj skupini; prepoznala sam Irinu dok je oklijevala izmedu dviju postrojbi, izraza jedinstvenog medu ostalima. Irinin zgroženi pogled bio je netremice uprt u Tanvin položaj u prvoj crti. Edward je zarežao, vrlo potmulo, ali žestoko.
"Alistair je imao pravo", prišapnuo je Carlisleu.
Vidjela sam kako je Carlisle bacio upitan pogled na Edvarda.
"Alistair je imao pravo?" prošaptala je Tanva.
"Oni - Caius i Aro - dolaze uništiti i otuditi", gotovo je necujno dahnuo Edvvard; cula ga je samo naša strana. "Vec su razradili mnoge slojeve strategije. Pokaže li se nekako da je Irinina optužba lažna, cvrsto su odlucni pronaci drugi razlog da nam zamjere. Ali sada vide Renesmee, tako da su potpuno smireni što se odabranog smjera tice. Još bismo se mogli pokušati obraniti od ostatka njihovih izmišljenih optužbi, ali najprije se moraju zaustaviti i cuti istinu o Renesmee." Zatim je još više spustio glas. "Što uopce ne namjeravaju uciniti."
Jacob je ispustio cudan, tih dahtaj. A onda je, neocekivano, nakon dvije sekunde, povorka ipak stala. Potmuli ritam savršeno uskladenih kretnji potpuno je umuknuo. Besprijekorna se disciplina u potpunosti zadržala; Volturi su se svi kao jedan apsolutno skamenili. Zastali su na stotinjak metara od nas. Iza mene, s obiju strana, zacula sam kucanje krupnih srdaca, bliže nego prije. Usudila sam se
baciti pogled krajickom ociju nalijevo i nadesno, da vidim što je zaustavilo napredovanje Voltura.
Vukovi su nam se pridružili.
S obje strane naše neravnomjerne vrste, vukovi su se razgranali u duge, rubne smjerove. Posvetila sam tek djelic sekunde uocavanju cinjenice da ih je više nego deset, prepoznavanju vukova koje poznajem i onih koje nikad prije nisam vidjela. Sada ih se šesnaestero
ravnomjerno rasporedilo -ukupno sedamnaestero, racunajuci Jacoba. Iz njihove se visine i prevelikih šapa jasno vidjelo da su svi novopridošlice vrlo, vrlo mladi. Valjda sam to trebala predvidjeti. Uz toliki broj vampira utaborenih u blizini, nagli porast brojnosti vukodlaka bio je neizbježan. Stradava još djece. Upitala sam se zašto je Sam to dopustio, a onda shvatila da nije imao druge. Kad bi ijedan vuk stao uz nas, Volturi bi se itekako pobrinuli uci ostalima u trag. I tako su cijelu svoju vrstu stavili na kocku, jer su se svrstali uz nas.
Uz nas, koji cemo biti potuceni. Odjednom me obuzeo gnjev. Više od gnjeva, obuzela me ubilacka jara. Beznade i ocaj potpuno su jenjali u meni. Slab, crvenkasti sjaj istaknuo je obrise tamnih figura preda mnom, i u tom trenu mi je samo bilo stalo dobiti priliku da zarijem zube u njih, da im istrgnem udove iz trupala i naslažem ih na lomacu. Tako sam se sludila da sam bila u stanju plesati oko krijesa
dok živi gore na njemu. Cerekati se dok im pepeo još tinja. Usne su mi se automatski rastegnule unatrag, i potmulo, svirepo rezanje proparalo mi je grlo iz dna želuca. Shvatila sam da sam kutove usana zadigla u smiješak. Pokraj mene, Zafrina i Senna ponovile su moje prigušeno glasanje. Edward je stisnuo šaku za koju me i dalje držao, u znak upozorenja. Zasjenjena lica Voltura i dalje su mahom bila bezizražajna. Tek su dva para ociju odavala tracak bilo kakve emocije. U samome središtu, Aro i Caius doticali su se rukama, zastavši zbog procjene, a cijela je garda zastala s njima, u ocekivanju naredbe za ubijanje. Njih dvojica se nisu gledali, ali bilo je ocito da komuniciraju. Iako je dodirivao Arovu drugu ruku, Marcus nije djelovao kao sudionik u razgovoru. Izraz mu nije bio bezuman kao u garde, ali bio je jednako tup. Kao i onaj drugi put kad sam ga vidjela, izgledao je kao da umire od dosade. Tijela volturskih svjedoka nagnula su se prema nama, pogleda ljutito uprtih u Renesmee i mene, ali zadržali su se uz rub šume, ostavljajuci širok razmak izmedu sebe i volturskih vojnika. Jedino se Irina zadržala netom iza Voltura, tek nekoliko koraka dalje od prastarih žena - koje su obje bile svijetlih kosa, praškastih koža i mrenom prekrivenih ociju - i njihova para masivnih tjelohranitelja.