16. OČITOVANJE
Preuzeto sa http://www.robertpattinsonsrb.com
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Zacula sam glazbu još dok sam bila u autu. Edvvard nije ni taknuo glasovir od one noci kad je
Alice otišla. Sada sam, dok sam zatvarala vrata automobila, cula kako pjesma premosnicom
prelazi u moju uspavanku. Edvvard je pozdravljao moj povratak kuci.
Polako sam izvadila Renesmee iz auta - cvrsto je spavala; nije nas bilo cijeli dan. Jacob je
ostao kod Charlieja - rekao je da ce ga Sue odvesti doma. Upitala sam se ne nastoji li on to
strpati što više doživljaja u glavu ne bi li zatomio sjecanje na izraz moga lica kad sam ušla u
Charliejevu kucu.
Dok sam sada sporo hodala prema kuci Cullenovih, shvatila sam da su nada i polet koji su
jutros gotovo vidljivom aurom obavijale veliku bijelu kucu potjecale i od mene. Sada mi se
cinila tudom.
Došlo mije da opet zaplacem kad sam cula kako Edvvard svira za mene. Ali pribrala sam se.
Nisam htjela da išta posumnja. Necu ostaviti tragove za Ara u njegovu umu ako se ikako bude
dalo.
Edvvard je okrenuo glavu i osmjehnuo se kad sam se pojavila na vratima, ali nije prestao
svirati.
"Dobro došla", rekao je, kao da je dan posve obican. Kao da u sobi nema dvanaest drugih
vampira u razlicitim aktivnostima, dok ih se još tuce mota u blizini. "Je li vam bilo lijepo danas
s Charliejem?"
"Je. Oprosti što me tako dugo nije bilo. Skoknula sam nešto kupiti Renesmee za Božic. Znam
da to nece biti neki narociti dogadaj, ali..." Slegnula sam ramenima.
Edvvardu su se kutovi usana snuždili. Prestao je svirati i obrnuo se na stolici, okrenuvši se
cijelim tijelom prema meni. Primio me jednom rukom za struk i privukao bliže. "Nisam baš
razmišljao o tome. Ako ti želiš da to bude dogadaj—"
"Ne", prekinula sam ga. Lecnula sam se u sebi na pojam da bih morala izigravati više
oduševljenja od najnužnijeg. "Samo nisam htjela pustiti da prode a da joj nešto ne darujem."
"Smijem li vidjeti?"
"Ako hoceš. Obicna sitnica."
Renesmee je tvrdo spavala, nježno mi hrcuci uz vrat. Zavidjela sam joj. Bilo bi lijepo da mogu
pobjeci od stvarnosti, pa makar i na nekoliko sati.
Oprezno sam išceprkala baršunastu vrecicu za dragulje iz torbice, a da je nisam otvorila
dovoljno da Edvvard opazi gotovinu koju još uvijek imam kod sebe.
"Privukla mi je pogled iz izloga jednog antikvarijata dok sam se vozila onuda."
Istresla sam mu mali zlatni privjesak na dlan. Bio je okrugao, s obrubom tankih vitica
ugraviranim u vanjski rub kruga. Edvvard je otkopcao bravicu i pogledao unutra. Tu se nalazilo
mjesto za malu sliku i, sa suprotne strane, natpis na francuskom.
"Znaš li što to znaci?" upitao me drugacijim tonom, suzdržanijim nego dosad.
"Prodavac mi je rekao da piše nešto otprilike kao 'više od vlastita života'. Je li to tocno?"
"Da, dobro je preveo."
Pogledao je u mene, proucavajuci me ocima boje topaza. Na trenutak sam mu uzvratila
pogled, a onda sam se pocela pretvarati da mije televizija odvukla pažnju.
"Nadam se da ce joj se svidjeti", promrmljala sam.
"Naravno da hoce", rekao je lagano, opušteno, iako sam te sekunde bila sigurna da on zna
kako nešto krijem od njega. Takoder sam bila sigurna da pojma nema o cemu se konkretno
radi.
"Daj da je odvedemo kuci", predložio je, ustao i obgrlio me oko ramena.
Oklijevala sam.
"Sto je?" priupitao me.
"Malo bih vježbala s Emmettom..." Cijeli mi je dan otišao na bitni zadatak; osjecala sam da
kasnim.
Emmett - koji je sjedio na kaucu s Rose i, naravno, s daljinskim u ruci - podigao je pogled i
iscerio se u išcekivanju. "Izvrsno. Trebalo bi prorijediti šumu."
Edvvard se namrštio na Emmetta, a zatim i na mene. "Sutra ce biti napretek vremena za to",
rekao je. "Ne pricaj gluposti", potužila sam se. "Više ni za što nema vremena napretek. Taj
pojam više ne postoji. Moram mnogo toga nauciti i—"
Upao mi je u rijec. "Sutra."
A lice mu je imalo takav izraz da se ni Emmett nije usudio usprotiviti.
Iznenadilo me koliko sam se teško vratila u rutinu koja mi je, napokon, bila posve nova. Ali
nakon gubitka cak i te mrvice nade koju sam dotad gajila u sebi sve mi je pocelo djelovati
nemoguce.
Pokušala sam se usredotociti na pozitivno. Postoji mogucnost da mi kci preživi to što stiže,
kao i Jacob. Ako oni imaju buducnost, onda je to svojevrsna pobjeda, zar ne? Naša mala
družina zacijelo ce uspjeti izdržati dovoljno dugo, ako Jacob i Renesmee vec budu imali priliku
za bijeg. Da, Aliceina bi stategija imala smisla samo ako pružimo zaista snažan otpor. Dakle, i
to bi bila svojevrsna pobjeda, ako se ima u vidu da se nitko vec tisucljecima nije ozbiljno
suprotstavio Volturima.
Nece to biti kraj svijeta. Samo kraj Cullenovih. Kraj Edvvarda, kraj mene.
Tako mi je bilo draže - barem što se ovog zadnjeg tice. Ne želim opet živjeti bez Edvvarda;
ako on napušta ovaj svijet, onda cu ga slijediti u stopu.
Tu i tamo sam se znala usput upitati hoce li nas išta cekati s druge strane. Znala sam da
Edvvard baš ne vjeruje u to, ali Carlisle je vjerovao. Sama to nisam mogla zamisliti. S druge
strane, nisam mogla zamisliti ni da Edvvard nekako, negdje ne bi postojao. Uspijemo li biti
zajedno bilo gdje, onda ce to ipak biti sretan svršetak.
I tako se moj dnevni ritam nastavio, samo uvelike teže nego prije.
Za Božic smo posjetili Charlieja, Edvvard, Renesmee, Jacob i ja. Došao je i cijeli Jacobov
copor, uz Sama, Emily i Sue. Jako mi je pomagalo što su tu, u Charliejevim tijesnim sobama,
što su natisnuli krupna, topla tijela u zakutke oko oskudno okicena drvca - tocno se vidjelo
gdje mu je dosadilo, pa je prestao kititi - i što se tiskaju po namještaju. Uvijek se moglo
racunati na to da ce vukodlaci jedva cekati predstojecu borbu, ma koliko samoubilacku.
Nabrijanim su uzbudenjem stvarali ugodno strujanje koje je prikrivalo moju krajnju
obeshrabrenost. Edvvard je, kao i uvijek, bio bolji glumac od mene.
Renesmee je nosila privjesak koji sam joj poklonila u zoru, a u džepu jaknice imala je MP3
plaver koji joj je poklonio Edvvard - sitan aparatic
u koji stane pet tisuca pjesama, vec dupke pun onih koje su Edvvardu najdraže. Oko zapešca
je imala komplicirano ispletenu narukvicu, quile-utesku inacicu zarucnickog prstena. Edvvard
je zbog nje škrgutao zubima, ali meni nije smetala.
Uskoro, tako uskoro, predat cuje Jacobu na cuvanje. Kako da me onda smeta bilo kakav
simbol predanosti u koju polažem tolika nadanja?
Edvvard je spasio situaciju time što je narucio i dar za Charlieja. Stigao je jucer - prioritetnom
dostavom u roku od jedne noci - i Charlie je proveo cijelo prijepodne u citanju debelog
prirucnika s uputama za svoj novi sonarni sustav za ribice.
Sudeci prema teku vukodlaka, Sue je ocito spremila dobar rucak. Upitala sam se kako bi ovo
okupljanje izgledalo nekom izvana. Igramo li dovoljno dobro svoje uloge? Bi li neki neznanac
smatrao da smo tek krug sretnih prijatelja što opušteno slave blagdan u dobrom raspoloženju?
Mislim da je i Edvvardu i Jacobu laknulo koliko i meni kad je došlo vrijeme za odlazak. Bilo
mije cudno trošiti snagu na izigravanje ljudi kad je pred nama toliko hitnijih poslova. Teško
sam se uspijevala usredotociti. U isti mah, ovo je vrlo vjerojatno bio posljednji put što vidim
Charlieja. Možda sam imala srece što sam se osjecala previše oduzeto da to zaista doživim.
Majku nisam vidjela od vjencanja, ali shvatila sam da mi samo može biti drago zbog
postupnog razdvajanja koje je pocelo prije dvije godine. Bila je odviše krhka za moj svijet.
Nisam htjela da na bilo koji nacin ima veze s ovim. Charlie je bio jaci od nje.
Možda je cak bio dovoljno jak da se sada oprostimo, ali ja nisam bila.
U autu je bilo vrlo tiho; vani je kiša bila tek maglica, na rubu izmedu kapi vode i leda.
Renesmee mi je sjedila u krilu i igrala se privjeskom, otvarajuci ga i zatvarajuci. Promatrala
sam je i zamišljala što bih sada sve rekla Jacobu kad ne bih morala skrivati rijeci od
Edvvardove glave.
Bude li ikada opet sigurno, odvedi je Charlieju. Ispricaj mu jednog dana cijelu pricu. Reci mu
kako sam ga voljela, kako ga nisam mogla ostaviti cak i kad mije ljudski život završio. Reci mu
da je bio najbolji otac. Reci mu da kaže Renee da je volim, da se tako nadam da ce biti sretna
i zadovoljna...
Morat cu dati Jacobu dokumente prije nego što bude prekasno. Dat cu mu i poruku za
Charlieja. Kao i pismo za Renesmee. Da ga procita kad me više ne bude bilo da joj sama
kažem da je volim.
Kuca Cullenovih izvana nije izgledala drugacije kad smo zašli na livadu, ali iznutra sam cula
neku prigušenu vrevu. Mnogi su prigušeni glasovi
mrmorili i režali. Zvucali su napeto, i zvucali su kao da se svadaju. Razabirala sam Carlisleov i
Amunov glas cešce nego ostale.
Edvvard je parkirao pred kucom umjesto da se odveze okolo do garaže. Razmijenili smo
kratak, zabrinut pogled prije nego što smo izašli iz auta.
Jacob je promijenio držanje; postao je ozbiljan i oprezan u licu. Pretpostavila sam da sad
reagira kao Alfa. Nešto se ocito dogodilo, pa je odlucio saznati podatke koji ce trebati njemu i
Samu.