15. KRIVOTVORINA
Preuzeto sa http://www.robertpattinsonsrb.com
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Na dopuštenje glavne adminke .BUT HOME IS NOWHERE.
Charlie, još uvijek nam je situacija kod kuce takva da je bolje da znaš samo najnužnije. Znam
daje prošlo više od tjedan dana otkako si vidio Renesmee, ali posjet u ovom trenutku
jednostavno ti ne bi bio pametan. A što kažeš na to da dovedem Renesmee k tebi u goste?"
Charlie je šutio tako dugo da sam se upitala nije li razabrao napetost ispod moje vanjštine.
Ali onda je promrsio: "Samo najnužnije, gah", a ja sam shvatila da mi nije odmah odgovorio
samo zbog svojeg nepovjerenja prema natprirodnome.
"Okej, mala", rekao je Charlie. "Možeš lije dovesti danas prije podne? Sue ce mi donijeti rucak.
Moje je kuhanje grozi onoliko koliko je i tebe grozilo kad si se doselila amo."
Charlie se nasmijao, a onda je uzdahnuo za starim vremenima.
"Danas prije podne mije savršeno." Sto prije, to bolje. Vec sam ionako previše odgadala.
"Hoce li i Jake doci s vama?"
Premda Charlie nije znao ništa o otiskivanju vukodlaka, nitko nije mogao ne primijetiti koliko su
Jacob i Renesmee cvrsto povezani.
"Vjerojatno." Nema šanse da bi Jacob drage volje propustio vrijeme s Renesmee, a bez
krvopija.
"Možda da pozovem i Billyja", zamislio se Charlie. "Ali... hmm. Možda neki drugi put."
Slušala sam Charlieja tek jednim uhom - dovoljno da mu opazim cudno oklijevanje u glasu kad
je spomenuo Billyja, ali ne dovoljno da se zabrinem o cemu se tu radi. Charlie i Billy odrasli su
ljudi; ako ima necega izmedu njih, neka to sami riješe. Ja sam imala daleko bitnije razloge za
brigu.
"Vidimo se uskoro", kazala sam mu i spustila slušalicu.
Pošla sam na ovaj put ne samo zato da zaštitim svog oca od dvadeset sedmero cudno
sparenih vampira - koji su svi dali rijec da nece ubiti nikoga u krugu od petsto kilometara, ali
ipak... Ocito, nijedno ljudsko bice nije smjelo prici ni blizu ovoj skupini. Taj sam izgovor dala
Edvvardu: vodim Renesmee Charlieju kako on ne bi odlucio doci ovamo. Bio je to dobar
razlog za izlazak iz kuce, ali u isti mah to uopce nije bio moj pravi razlog.
"Zašto ne možemo uzeti tvoj Ferrari?" potužio se Jacob kad smo se našli u garaži. Vec sam
sjedila u Edvvardovu Volvu s Renesmee.
Edvvard mi je, u meduvremenu, svecano otkrio auto za "poslije"; kao što je i slutio, nisam bila
u stanju iskazati primjereno oduševljenje. Jasno, bio je lijep i brz, ali ja sam voljela trcati.
"Preupadljiv je", odgovorila sam. "Mogli bismo pješice, ali Charlie bi tada pošizio."
Jacob je progundao, ali sjeo je na suvozacko mjesto. Renesmee je prešla iz mog krila u
njegovo.
"Kako si?" upitala sam ga kad smo izlazili iz garaže.
"A što misliš?" upitao me Jacob zajedljivo. "Muka mi je od svih tih smrdljivih krvopija."
Primijetio je izraz moga lica i nastavio prije nego što sam stigla odgovoriti. "Ma da, znam.
Dobra je to ekipa, došli su nam pomoci, sve ce nas spasiti. Itede, itede. Reci ti što hoceš, ja se
svejedno sav ježim od Drakule Jedan i Drakule Dva."
Morala sam se osmjehnuti. Rumunji ni meni nisu bili najdraži gosti. "Tu ti necu proturjeciti."
Renesmee je odmahnula glavom, ali ništa nije rekla; za razliku od nas ostalih, njoj su Rumunji
bili neobicno zanimljivi. Potrudila se razgovarati s njima naglas jer joj nisu dopuštali da ih dira.
Upitala ih je zašto imaju tako neobicnu kožu, a premda sam se pobojala da bi ih to moglo
uvrijediti, bilo mi je pomalo drago što ih je to pitala. I mene je to zanimalo.
Njezino zanimanje nije izazvalo ljutitu reakciju. Možda tek pomalo žalosnu.
"Vrlo smo dugo samo nepomicno sjedili, dijete", odgovorio joj je Vladimir, dok je Stefan kimao,
ali nije dovršavao Vladimirove recenice kao inace. "Udubljeni u vlastitu božansku narav. Naša
se moc ocitovala u tome što je sve dolazilo k nama. Plijen, poslanici, molitelji. Sjedili smo na prijestoljima i smatrali se bogovima. Dugo je trebalo da zamijetimo kako se mijenjamo -
maltene pretvaramo u kamen. Moglo bi se reci da su
nam Volturi ucinili jednu uslugu kad su nam spalili zamkove. Stefan i ja se, barem, nismo
nastavili pretvarati u kamen. Sada oci Voltura prekriva prašnjava skrama, dok su naše bistre.
Slutim da ce nas to dovesti u prednost dok im budemo kopali ocne jabucice."
Nakon toga sam nastojala držati Renesmee podalje od njih.
"Koliko cemo dugo moci ostati kod Charlieja?" upitao je Jacob, preki-nuvši me u razmišljanju.
Vidno se opuštao dok smo se udaljavali od kuce i svih njezinih novih žitelja. Bilo mi je drago
što mene zapravo ne ubraja u vampire. Još uvijek sam mu bila samo Bella.
"Zapravo, prilicno dugo." Ton mojega glasa privukao mu je pažnju. "Ima li tu još necega osim
posjeta tvome tati?" "Jake, znaš kako ti dosta dobro ide obuzdavanje misli kad je Edvvard
blizu?"
Podigao je gustu, crnu obrvu. "A da?"
Samo sam kimnula glavom i prešla pogledom na Renesmee. Gledala je kroz prozor, i nisam
mogla razabrati koliko je naš razgovor zanima, ali odlucila sam se ne izlagati riziku
nastavljanja.
Jacob je pricekao da dodam još nešto, a onda je izbacio donju usnu, razmišljajuci o toj sitnici
koju sam mu spomenula.
Dok smo se šutke vozili, škiljila sam kroz iritantne lece u hladnu kišu; nije još bilo dovoljno
hladno za snijeg. Oci mi nisu bile onako stravicne kao u pocetku - nijansa im je neprijeporno
bila bliža mutnoj crvenkastonarancastoj nego jarkoj grimiznoj. Uskoro ce biti dovoljno bliska
jantarnoj da prestanem nositi lece. Nadala sam se da promjena nece previše pogoditi
Charlieja.
Jacob je još prežvakavao naš prekraceni razgovor kad smo stigli do Charlieja. Nismo ništa
rekli dok smo brzim ljudskim koracima hodali kroz kišu. Moj tata nas je cekao; otvorio je vrata
prije nego što sam stigla pokucati.
"Hej, narode! Kao da vas godinama nije bilo! Nessie, vidi kolika si! Dodi dedi! Ma kunem se da
si izrasla za pedalj. A i sva si mi mršava, Ness." Strogo me pogledao. "Zar te oni tvoji ne
hrane?"
"To ti se zove naglo izrastanje", promrsila sam. "Hej, Sue", dobacila sam preko njegova
ramena. Iz kuhinje je dopirao miris piletine, rajcice, cešnjaka i sira; vjerojatno je svima
ostalima bio zamaman. Takoder sam osjecala arome svježe borovine i prašnih kutija.
Renesmee ga je zabljesnula jamicama u obrazima. Nikad nije govorila pred Charliejem.
"Pa, udite, nemojte stajati na kiši, djeco. Gdje mi je zet?"
"Zabavlja škvadru", rekao je Jacob, a onda se podsmjehnuo. "Koje ti srece imaš što nisi u
toku, Charlie. To je sve što cu ti reci."
Bubnula sam Jacoba ovlaš u bubreg dok se Charlie grozio.
"Au", potužio se prigušeno Jacob; pa, mislila sam da sam ga bubnula ovlaš.
"Da ti pravo kažem, Charlie, moram obaviti neke poslove." Jacob me nacas pogledao, ali ništa
nije rekao.
"Kasniš s božicnom kupovinom, Bells? Preostalo ti je samo još nekoliko dana, znaš."
"Ma da, božicna kupovina", nespretno sam mu rekla. To objašnjava prasne kutije. Charlie je
ocito okitio kucu starim ukrasima.
"Bez brige, Nessie", šapnuo joj je u uho. "Imam sve pod kontrolom ako te mama iznevjeri."
Prevrnula sam ocima prema njemu, ali, istini za volju, blagdani mi uopce dosad nisu pali na
pamet.
"Rucak je na stolu", doviknula je Sue iz kuhinje. "Dodite."
"Vidimo se, tata", rekla sam i na brzinu se pogledala s Jacobom. Cak i ako se ne uspije
sprijeciti da pomisli na ovo blizu Edvvarda, barem nece moci ne znam što odati. Pojma nema
što sam naumila.
Naravno, pomislila sam kad sam ušla u auto, nije baš ni da ja imam nekog narocitog pojma.
Ceste su bile skliske i mracne, ali vožnja me više nije zastrašivala. Refleksi su mi bili na visini
zadatka, pa jedva da sam marila za cestu. Problem mi je bio samo ne privlaciti pozornost
brzinom dok u blizini ima drugih. Htjela sam obaviti današnju misiju, razriješiti misterij kako bih
se mogla vratiti presudnom poslu ucenja. Ucenja kako da jedne zaštitim i kako da druge
ubijem.
Sa štitom mi je išlo sve bolje. Kate me više nije imala potrebu motivirati - nije mi bilo teško
pronaci razloge za ljutnju, sada kad sam saznala da je to kljucno - tako da sam uglavnom
radila sa Zafrinom. Bila je zadovoljna mojim širenjem; uspijevala sam prekriti promjer od
gotovo tri metra na dulje od minute, premda me to iscrpljivalo. Jutros je pokušavala otkriti
mogu li u potpunosti izmjestiti štit iz svoje svijesti. Nisam uvidala kakve bi koristi moglo biti od
toga, ali Zafrina je smatrala da bi mi to pomoglo da se ojacam, kao kad se uvježbavaju i mišici
trbuha i leda, a ne samo ruku. Nakon nekog vremena, može se dizati veca težina kada svi
mišici ojacaju.
Nije mi narocito dobro išlo. Uspjela sam tek na trenutak opaziti pra-šumsku rijeku koju mi je
pokušavala pokazati.
Ali bilo je razlicitih nacina pripreme za ono što stiže, a kako su nam preostala tek dva tjedna,
brinula sam se da nisam možda zanemarila najhitniji. Danas cu ispraviti taj previd.
Upamtila sam sve potrebne karte, tako da sam bez problema pronašla put do adrese koja nije
postojala na internetu, adrese J.-a Jenksa. Sljedeca postaja bio bi mi Jason Jenks na onoj
drugoj adresi, onoj koju mi Alice nije dala.
Bilo bi malo reci da kvart nije bio baš ugodan. Najneupadljiviji auto iz garaže Cullenovih
itekako je probadao oci na ovoj ulici. Moj stari Chevy izgledao bi ovdje kao nov. U svojim
ljudskim godinama zakljucala bih vrata i odvezla se najbrže što se usudujem. Ovako mi je
izgledalo pomalo zanimljivo. Pokušala sam zamisliti razlog koji bi doveo Alice na ovo mjesto, i
nisam uspjela.
Zgrade - listom dvokatnice, listom uske, listom blago nakošene kao da ih je savila ova teška
kiša - bile su uglavnom stara gradnja, razdvojena na veci broj stanova. Teško se moglo
odrediti koje bi boje trebala biti žbuka što se ljuštila s njih. Sve je izblijedjelo u nijanse sive.
Nekoliko zgrada imalo je lokale u prizemlju: prljavi bar prozora olicenih u crno, prodavaonicu
pribora za vidovnjake gdje su neonske ruke i tarot-karte slabašno sjale s ulaza, salon za
tetoviranje i dnevni boravak za djecu gdje je razbijeni izlog bio prilijepljen vodoinstalaterskom
trakom. Ni u jednoj sobi nije gorjelo svjetlo, premda je vani bilo dovoljno tmurno daje rasvjeta
ljudima morala trebati. Cula sam prigušeno mrmljanje glasova u daljini; zvucalo mi je kao televizija.